Nije lako razlučiti dobro od lošeg. Naravno, one krupne stvari lako se razaznaju, ali postoji toliko situacija u životu gde baš i nije tako lako odlučiti da li je nešto dobro ili loše. Jedan od kriterijuma koji bi trebalo da stoje na početku, pre donošenja odluke, morao bi da bude: Samo zato što mogu nešto da učinim, ne znači da je to i ispravno, ali ipak, kad se osvrnemo oko sebe, pročitamo novine, pogledamo vesti, vidimo da je stvarna situacija gotovo obrnuta: činjenica da nešto mogu da učinim – sama je sebi opravdanje. Ali da bi se odredilo šta je dobro ili zlo, nije nam dovoljna samo intuicija, a još lošiji vodič pri odlučivanju je naša lična potreba.

Sa druge strane, nema svako od vernika ni mogućnosti ni vremena da sam ispituje svaku životnu situaciju – zato je tu Crkva kao učiteljica i vodič koji nam daje uputstva kako se odnositi prema složenim životnim situacijama. Pa ipak, Crkva nam svoj nauk ne učitava na volšeban način u glavu, nego je potreban trud da se crkveno učenje usvoji, a potom živi i prenosi drugima, da se svedoči.

U ovoj seriji članaka bavićemo se jednom posebnom naučnom disciplinom koja se odnosi na pitanja života i smrti, i to na način kako joj Crkva pristupa; ta naučna disciplina zove se bioetika. Ona se bavi etičkim pitanjima primene raznih naučnih dostignuća u oblasti medicine i ostalih bliskih nauka, a koje se tiču ljudskog života – od samog nastanka sve do smrti. Ona se nalazi u domenu humanističkih nauka, a kao što može da se nasluti iz dosad rečenog, nije nimalo jednostavna disciplina i zahteva mnogo znanja. Ali u pitanjima života i smrti sámo znanje nije dovoljno – primer je sam nastanak života: jedno od ključnih pitanja od čijeg odgovora zavise potonje akcije i odluke da li je nešto moralno ili ne. Stav Crkve je da novi čovek nastaje onog trenutka kad jajna ćelija biva oplođena. Sa druge strane, postoje oni koji smatraju da embrion postaje ljudskim bićem tek oko desete nedelje, ili čak kasnije. Ovi stavovi utiču na mnogo drugih stavova, a jedan od najaktuelnijih je svakako abortus. Crkva bezuslovno osuđuje abortus kao ubistvo, jer smatramo da čovek nastaje samim činom oplodnje jajne ćelije. Oni koji ne misle tako, u zavisnosti od toga koji kriterijum uzimaju za trenutak kad embrion od – kako često govore – skupa ćelija koje se dele doraste do ljudskog bića, određuju vreme u kojem abortus može da se obavi. Dalje, na tome kako se gleda na to pitanje zasniva se takođe odnos prema veštačkoj oplodnji, eksperimentima na embrionima i mnogim drugim aktivnostima o kojima ćemo kasnije još pisati.

Bioetika – etika života

Dakle, bioetika kao disciplina nastala je relativno skoro. Sredinom 70-ih godina prošlog veka prvi put se pojavljuje naziv bioetika. Dotad se o pitanjima koja ona obrađuje govorilo u okviru drugih disciplina, pa i u javnim raspravama o raznim temama koje su se ticale života i smrti. Razvoj nauke i tehnologije, novi postupci u medicini, ali i onome što okružuje medicinu, doveli su i do problema nezamislivih do pre samo stotinak godina. Problemi povezani s nastankom života, začećem, problem kloniranja, menjanja DNK, održavanja trudnoće, pa onda i samog načina života, bolesti i tretiranja bolesti, završne faze života, održavanja života i prekida održavanja života – uz primenu novih naučnih otkrića i tehnika doveli su i do potrebe da se promisli da li je baš sve što je čovek pronašao dobro, da li nove tehnike služe čoveku, ili ga ugrožavaju kao osobu, kao Božje stvorenje.

Od pitanja kojima se bavi bioetika dolazi i njeno ime – sastavljeno je od dve grčke reči: bios, što znači život, i ethos, što znači način ponašanja. Mogli bismo da kažemo, a tako neki i shvataju zadatak bioetike, da je to disciplina koja se bavi našim odnosom prema ukupnom životu, ne samo ljudskom. Ipak, mi ćemo ovde staviti naglasak na ljudski život.

Etika i moral

Kad pominjemo reč etika, potrebno je da u najkraćem pogledamo čime se ta disciplina bavi i u kakvom odnosu je s moralom. To pitanje je važno jer se te dve discipline, pa i reči, često brkaju. Da što je više moguće uprostimo, a i zbog prostora koji ovde imamo, pokušaćemo to da objasnimo uvodeći još jednu, sada teološku disciplinu – moralnu teologiju, jer su stavovi do kojih u Crkvi dolazimo proučavajući bioetička pitanja zasnovani na učenju moralne teologije Crkve. Dakle, moralna teologija se bavi razjašnjavanjem, utvrđivanjem osnova ispravnog života na osnovama hrišćanskih uverenja (i to je deo kojim se bavi etika), tumačeći kako treba prosuđivati i delati u svetlu tih uverenja (to je ono čime se bavi moral). Uprošćeno govoreći, može se reći da se etika bavi teorijskim pravilima po kojima treba ispravno delati, a moral konkretnom primenom tih pravila u životu svakog od nas, i to svakodnevno. Dakle, etika razmatra smernice po kojima bi trebalo da se ponašamo, a moral konkretne načine i ponašanje. Bioetika je stoga teorijska osnova, skup principa koje treba da prenesemo u naš konkretni život da bismo ispravno postupali.

Čime se bavi bioetika

Kao što se moglo naslutiti, bioetika nije »uniformna« disciplina. Ona zavisi i od osnovnih načela onoga ko se njome bavi, pa ipak, zajednička osnova svim pogledima na njena pitanja jeste prirodni zakon, o čemu ćemo malo šire govoriti već u sledećim nastavcima.

Ova serija članaka ima nameru da čitaocu pruži informaciju o osnovama, tako da nećemo moći da ulazimo u sve pojedinosti teme, ali razmatranjem pojedinih ključnih oblasti bioetike saznavaćemo još više i o samoj bioetici. Za kraj prvog nastavka navodimo glavne oblasti kojima se bavi bioetika:

dostojanstvo ljudske osobe; polnost i značenje ljudskog rađanja; ljudska genetika; ontološki i moralni status ljudskog embriona; potpomognuto oplođenje; pobačaj; presađivanje organa; terapijsko nasilje, eutanazija, smrt dostojna čoveka; palijativna briga; zavisnosti; sportske patologije – doping; samoubistvo; bioetika i ekologija; prava životinja i eksperimentisanje na njima; ekonomija i zdravlje…

U sledećim nastavcima dotaknućemo sve te oblasti.

Na kraju, važno je istaći da se bioetička pitanja ne tiču samo stručnjaka, nego svakoga od nas, jer nas ta pitanja prate kroz ceo život – ne možemo da ih zaobiđemo i potrebno je da znamo kako da reagujemo kad se u svakodnevnom životu mi ili neko ko nam je blizak nađemo u situaciji da odlučujemo kako dalje.

vlč. Aleksandar Ninković