Primetio sam da neke firme u reklamnim kampanjama za svoje proizvode ili usluge rado posežu za sloganom koji na kraju zvuči kao retoričko pitanje :what makes us unique? (što čini nekoga ili nešto posebnim, originalnim?). Proizvodi i usluge koji se plasiraju na tržište imaju jaku pretenziju da ponude nešto novo, nešto što tu nije bilo pre i na takav način iznenade i privuku pažnju.
Želja za originalnošću može se zapaziti i u oblasti međuljudskih odnosa i u sferi ličnog razvoja pojedinca. Različiti life kouči pružaju savete kako postati jedinstven, poseban, svoj, kako istaknuti svoje prednosti kojima se nadmašuju drugi.
U narativu o originalnosti i posebnosti čini mi se kao da naša Crkva zaostaje jer se ne uklapa u logiku reklamnih slogana “biti poseban”. Umesto toga u ambijentu Crkve se kao vrhunac ličnog samoostvarenja predlaže nepopularni koncept: nasledovanje Isusa Krista, nasledovanje u smislu oponašanja. Ali kao obično, prvi utisak nije nikako dovoljan da se napravi validan zaključak. Pogotovo u priči o religiji i Crkvi vlada sklonost prema predrasudama i površnim procenama.
Papa Benedikt XVI. u svom govoru upućenom mladima okupljenima na proslavi Svetskog dana mladih 2005. godine u Kelnu naglasio je osvrnuvši se na sopstveno iskustvo vere: “Ne bojte se nasledovati Krista, on ništa ne oduzima a mnogo toga daje”. Nasledovati Krista i tako postati originalan, svoj, poseban – zvuči kao paradoks ali život nas uči da one najvažnije istine mogu izgledati protivrečno. Na prvi pogled. Evo, o čemu se radi. Pomiriti želju za originalnošću sa imperativom nasledovanja Krista je moguće kada lik Isusa Krista shvatimo i prihvatimo kao najboljeg prijatelja kome je stalo do svakog od nas. On stvarno želi da se razvijamo kao slobodne, samostalne i samosvesne ličnosti; da iskoristimo sopstvene potencijale postavši tako jezikom popularne psihologije izraženo “najbolja verzija sopstvenog Ja”. Svoju slobodu ostvarujemo i samosvest potvrđujemo najbolje ako se ugledamo u Isusa Krista. Prateći Isusovu verziju života imamo najviše šansi postati najbolja verzija samoga sebe. Nasloniti se na Isusov Ti prijatelja i brata znači osnažiti sopstveni Ja, učiniti ga posebnim i originalnim.
Ali kako doći u kontakt sa Isusom Kristom? Isus Krist nije više prisutan među nama na vidljiv i opipljiv način ali to nikako ne umanjuje njegovu stvarnost – on je vaskrsli Gospodin koji se nalazi kod Boga Oca. Prati nas svojom ljubavlju, nosi nas u svome srcu kao svoje voljene učenike. U zajednici onih koji ispovedaju Njegovo ime, u Crkvi slavimo svete sakramente kao način kako biti sa Kristom, kako uspostaviti sa njim zajedništvo i uživati u njegovom prijateljstvu prema nama.
Sakrament svete krizme na praznik Duhova, Pedesetnice biće trenutak kada kao sledbenici Isusa Krista primate od Njega dar Njegovog Duha da u venama vašeg srca i uma pulzira Isusov život. Primivši Isusovog Duha verzija vašeg Ja pretaka se u verziju Isusa Krista i tako postane najbolja, najoriginalnija.
Isusovog Duha karakteriše mudrost, razum, savet, snaga, znanje, pobožnost i strah Božji – zovemo njih darovi Duha Svetoga.Ove karakteristike želi Isus deliti sa vama krizmanicima.
Mudrost
Pod mudrošću u Isusovom smislu ne razumemo neko široko obrazovanje u oblasti nauke ili tehnike, mudrost nije ni pronicljiva inteligencija koja brzo reši zagonetke i probleme. Mudrost prema Isusu Kristu znači dati odgovor na pitanja “odakle dolazim i kamo idem?” Radi se ovde o pitanjima smisla, cilja života i još dublje o traženju onog suštinskog, najvažnijeg od čega sve na ovome svetu zavisi.
U vremenu brzog razvoja informacionih tehnologija podatci predstavljaju ozbiljan kapital. Zaplavljeni smo informacijama iz oblasti politike, ekonomije, kulture, sporta i zabave. Sada je prava umetnost stečene informacije razvrstavati, selektirati, procenjivati i vrednovati. Preti nam opasnost da ostanemo na površini, da se zaustavimo samo na onome što nam se servira ne postavljajući pitanja – Zašto? Čemu? Odakle? Kakve posledice?
Stari Grci su smatrali pravom mudrošću otkrivanje prvih uzroka koji stoje iza svega što se dešava i menja. U tom smislu je Isus mudar jer ispod onog vidljivog, opipljivog i prolaznog, dakle, ispod šarenila sveta svojim umom i srcem Sina opaža Boga Oca koji je Stvoritelj i Spasitelj. Mudrost Isusa Krista znači gledati dublje i iznad. Vođeni tom mudrošću dolazimo do spoznaje onoga što je prvobitno, suštinsko i time najvažnije za nas. Ne radi se ovde o nekim anonimnim kozmičkim procesima, energijama ili o slepoj sudbini koja određuje kretanje u svetu. Isusova mudrost nas dovodi do stvaralačke i spasonosne ljubavi Boga Oca, ljubavi koja je izvor svega i garancija opstanka. U mudrosti spoznajemo prvi uzrok kome možemo poveriti samoga sebe – jer je Ljubav kojoj je stalo do mene.