Bivši predsednik SAD Donald Tramp je zbog svojih bizarnih stavova i originalnog načina komunikacije bio omiljena tema novinarskog izveštavanja. Sječam se jednog incidenta odmah na početku njegove karijere predsednika – u želji da sebe prikaže kao političara koji uživa velik popularitet kod naroda preuveličao je broj posetilaca na svojoj predsedničkoj inauguraciji. Stvarno je u brojkama preterao. Ali još zanimljivije od samog falzifikovanja činjenica zvučalo je objašnjenje njegovih savetnika. Evo, njihove izjave : gospodin predsednik koristio je alternativne činjenice. Savetnici su očigledno zauzeli poziciju klimoglavca, odobravajući izrečene stavove. Ne daj Bože, da se savetom nešto ospori, kritikuje ili barem dovodi u pitanje.
Psiholozi i sociolozi su posle ozbiljnih istraživanja savremene kulture i mentaliteta današnjeg čovjeka izašli sa teorijom “neprikosnovenog prava na sopstveno mišljenje” koje čak ima prednost i nad samom istinom. Pozivanje na ovo pravo nije nas zadesilo iznenada kao da je palo sa neba, ono je samo posljedica uzdizanja slobode pojedinca do visine nebeskog apsoluta, čemu ide na ruku i golem razvoj informacionih tehnologija – taj omogućuje brz pristup informacijama i pruži svakome prostor da se izrazi – kao da svako zahvaljujući internetu može zadovoljiti svoje ambicije pisca, novinara, analitičara, komentatora itd.
Nezahvalno je u ovakvoj kulturi prava na sopstveno mišljenje dijeliti savete. Ali ipak nećemo izbjegavati ni ovu temu jer jedna od karakteristika Isusovog Duha je savetovanje, radi se o Duhu savjeta. Mudrosću i znanjem koje nam daruje Isus stekli smo uvid u osnovne istine i vrednosti na kojima stoji i bez kojih pada autentičan ljudski život : čovjek nije samodostatno biće prepušteno sebi, prethodi mu apsolutna Ljubav Boga koji je prvi želio da čovek postoji, da se razvija i napreduje. Bog je poslao svoga Sina koji je postao jednim od nas da nas uputi kako postati najbolja verzija sebe. Lik Isusa Krista i njegova poruka sažeti su u Evanđelju koje se pohranjuje, tumači i naviješta u crkvenoj zajednici. Razumom istražujemo načine kako da primenimo u našoj svakodnevici ideje i principe Evanđelja i to sve sa ciljem da naše misli, rijeći i djela saobrazimo Kristu postavši na taj način autentične ličnosti. Ali ova aplikacija evanđeoskih ideala na naše odluke i izbore nije uvek tako jednostavno linearna kao u matematičkim operacijama ili postupcima logike. Nekada smo stavljeni pred izbor nekih vrednosti neznajući čemu dati prednost. Drugi put i znamo jasno razlikovati ali strahujemo zbog nezgodnih posljedica koje sa sobom povlači naša odluka. Ili oklevamo sa odlučivanjem jer imamo osećaj da nismo dovoljno upučeni u sve nijanse pitanja. Suočeni smo i sa uticajem vanskih okolnosti i prilika – nekada smo prisiljeni odustati od naših dobrih planova jer nailazimo na protivljenje okoline. Nekada nas muči pitanje izbora sredstava, alata – pravom se plašimo da ne biramo pogrešan prljav put prema plemenitim ciljevima. Upravo u ovakmim trenucima sumnje, dilema, otvorenih pitanja dolazi nam Isus u pomoć sa darom saveta – da se svojim odlukama, izborima i postupcima ostvarujemo kao Isusovi učenici i prepoznajemo u zamršenim okolnostima života volju Boga Oca, njegov plan sa nama. Dar saveta pretpostavlja poučljivo srce i razum vernika koji u zahvalnosti prihvata upute i nadahnuća Isusovog Duha svjesni da On koji je Mudrost i Ljubav je najkompetentniji da pruži pomoć u traganju za odgovorima na teška pitanja.
Dar saveta želi olakšati mladom čovjeku njegove dileme – kojim životnim putem ići kad je istinska ljubav princip braka i duhovnog zvanja? Koje rijeći birati kad želim drugima približiti svoju vjeru a da ne ispadnem banalni ili naivni? Kako da se uključim aktivno u zajednicu a ne izgubim svoj ja u kolektivu? Kako da poštujem autoritet a da ne skliznem na nivo slugeranstva i servilnosti? Kada dignuti kritički glas i kada šuteti, kako prepoznati das su okolnosti sazrele za promjene? Kako napredovati u svojoj karijeri a da svojim koracima napred ne gazim svoje bljižnje? Kako preusmeriti dio svog dobitka onima koji oskudevaju – duhovno, psihički, materijalno….?
Krizmanik u dilemama, sumjnama, pitanjima nije prepušten sebi, Isusova blizina i solidarnost sa nama se sada posle njegova uzašašća na nebesa ostvaruje i kao izlijevanje Duha saveta na svoje sledbenike – jer On žarko želi rasršiti tamu naših nejasnoća.