Ova prelepa nova ikona će vam oduzeti dah: Svarovski kristali su u Marijinoj kruni

Balard (Ballard) je radila na ikoni tri godine i dva meseca, nazivavši to vreme „duhovnim putovanjem“. Koristila je tradicionalne materijale kao što su tempera od žumanca, lepak od kože zeca i zlatni list.

AddThis Sharing Buttons

Share to FacebookShare to TwitterShare to E-mailShare to Više…14

Kao inspiracija za ikonu poslužilo je krunisanje Blažene Djevice Marije Đakoma di Mina iz 14. veka.

Popularna moderna likovna umetnost (pre)često nas ostavlja lišene lepote. Ali to ne znači da ni danas ne možemo naći savremena dela koja su vredna divljenja.

Mozaici oca Marka Ivana Rupnika, kaligrafski radovi škotskog majstora Ste Duketa (Ste Ducketta) (jedna krasi rodnu župu bl. Gracije iz Mula blizu Kotora) ili ikone nekih savremenih autora biseri su koji nam vraćaju pogled ka Bogu. Njihova relativna retkost samo nas čini da ih više cenimo.

Jedno takvo delo je savremena interpretacija Krunisanja Blažene Djevice Marija iz 14. veka italijanskog slikara Đakoma di Mine (Giacoma di Mina), koja nedavno krasi kapelu Blagovesti Pastoralnog centra Jovana Pavla II. u Vankuveru.

Ikona je delo Patricije Balard (Patricije Ballard) koja se nada da će oni koji je vide „steći osećaj da postoji nešto više od fizičkog sveta”.

„Cilj je ovaj: prebaciti čoveka u svet božanskog kako bi razumeo, poznavao i bio blizak Bogu“, rekla je umetnica u intervjuu za B.C. Katolički (B. C. Catholic), zvanični list Nadbiskupije Vankuvera.

Balard je na ikoni, koja je podignuta u kapeli Blagovesti neposredno pred praznik Kraljice Neba i Zemlje 22. avgusta, radila tri godine i dva meseca, nazivajući to vreme „duhovnim putovanjem”. Koristila je tradicionalne materijale kao što su tempera od žumanca, lepak od kože zeca i zlatni list.

„Ovo je najsloženije i najizazovnije delo koje sam ikada radila“, rekla je ona.

Rad je, inače, veći od originala, a ima još nekoliko manjih razlika. Isusov ogrtač više nije crn već plav, a u Marijinoj kruni sijaju kristali Svarovski.

Balard će reći da je možda najteži deo bio Bogorodičin veo da se napravi jednim, savršenim potezom. U suprotnom, umetnica bi morala da rekonstruiše velike delove Marijinog lica.

Nadbiskup J. Majkl Miler (J. Michael Miller) nazvao je njenu ikonu remek-delom.

Ikonopis nije „obična“ umetnost, već zahteva snažnu duhovnu komponentu – molitvu i post. Patriša Balard svedoči da je radeći slušala muzička dela redovnice iz 11. veka sv. Hildegarde, i boravila u tišini.

„Ovde nemam internet, a obično nemam ni mobilni telefon. Ja sam u prostoru i svetu gde želim da komuniciram sa Bogom i želim da mi On, anđeli i sveci pomažu u radu.”

Bitno net