Šesta vazmena nedjelja – komentar evanđelja

Šeste vazmene nedjelje uzimamo u liturgiji rijeći odlomak iz Evanđelja po Ivanu. Ovaj tekst predstavlja dio Isusovog govora apostolima na posljednoj večeri. Isus daje svojim učenicima koje smatra prijateljima obećanje Duha – Tješitelja i Branitelja. On treba da njih uvede u svu istinu i podseti njih na Isusovu poruku. Duh Sveti, Tješitelj i Branitelj koga šalje Isus svojoj braći daruje duboku spoznaju o samom liku Isusa Krista. Potpomognuti i prosvjetljeni Duhom priznajemo Isusa ne samo kao jednog od proroka, učitelja ili humaniste već kao Božjeg Sina, onoga koji polazi iz ljubavi Boga Oca, onoga koji u životu Presvetog Trojstva vodi dijalog sa Ocem kao njegov voljeni Sin; poučeni Duhom ispovjedamo da taj Sin porijeklom od vječnosti u vremenu uzeo je na se našu ljudsku sudbinu i postao jedan od nas – Očev Sin radi nas i radi našega spasenja postao je ljudski sin ali svoje božanstvo nije zanijekao. Duh Sveti nas uvodi i u punu istinu o Isusovoj smrti i uskrsnuću. U svjetlu Duha sagledavamo Isusovo stradanje i smrt ne samo kao nesretni slučaj u kojem se politički i verski establišment urotio protiv jednog pobunjenika nego kao dio Božjeg plana spasenja prema kojem Bog Otac ide u svojoj solidarnosti sa čovjećanstvom tako daleko da grli patnika kojega se svi odrekli kao svojeg voljenog Sina, Božjeg plana spasenja prema kojem Bog Otac silazi u tamni svijet podzemlja da bi upalio svjetlo života, života vječnoga. Duh Sveti nam otkriva i pravi smisao Isusovog uskrsnuća – ne radi se ovde samo o nekom čudu na razini biologije u smislu da je mrtvac prohodao, napustio grob i progovorio. Uskrsnuće je mnogo više od toga – u osobi Uskrsloga Krista došlo je do uspostave Božjega kraljevstva, kraljevstva u kojem vlada sklad, harmonija na razini odnosa sa Bogom, sa drugima, sa prirodom i na razini pojedinog ljudskog bića u sebi ( sklad duše i tijela, razuma i emocija), u takvom kraljevstvu nema razloga za strah od neprijatelja koji želi razarati jer sve i svaki će slijediti logiku savezništva, zajedništva i suradnje. Ovakav pogled na Isusov križ i prazan grob je izvor mira i radosti jer Duh Sveti nas uvjerava da Isusova pobjeda biće i naša sudbina, da i nama će pasti udio u Božjem kraljevstvu koje je inaugurirano Isusovim uskrsnućem.