Prvo čitanje:

Post 1, 1-19

Reče Bog i bi tako.

Početak Knjige Postanka

U početku stvori Bog

nebesa i zemlju.

Zemlja bijaše pusta i prazna;

tama se prostirala nad bezdanom,

i Duh Božji lebdio je nad vodama.

I reče Bog: »Neka bude svjetlost!«

I bi svjetlost.

I vidje Bog da je svjetlost dobra;

i rastavi Bog svjetlost od tame.

Svjetlost prozva Bog dan,

a tamu prozva noć.

Tako bude večer, pa jutro — dan prvi.

I reče Bog: »Neka bude svod posred voda

da dijele vode od voda!« —

I bi tako!

Bog načini svod,

i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

A svod prozva Bog nebo.

Tako bude večer, pa jutro —

dan drugi.

I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto,

i neka se pokaže kopno!« —

I bi tako!

Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.

I vidje Bog da je dobro.

I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom,

travom sjemenitom, stablima plodonosnim

koja, svako prema svojoj vrsti, donose plod

što u sebi nosi svoje sjeme. —

I bi tako!

I nikne iz zemlje zelenilo,

trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti,

i stabla koja rode plodovima

što u sebi nose svoje sjeme,

svako prema svojoj vrsti.

I vidje Bog da je dobro.

Tako bude večer, pa jutro —

dan treći.

I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom

da luče dan od noći,

da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

neka svijetle na svodu nebeskom

i rasvjetljuju zemlju. —

I bi tako!

I načini Bog dva velika svjetlila

— veće da vlada danom,

manje da vlada noću — i zvijezde.

I Bog ih postavi na svod nebeski

da rasvjetljuju zemlju,

da vladaju danom i noću

i da rastavljaju svjetlost od tame.

I vidje Bog da je dobro.

Tako bude večer, pa jutro —

dan četvrti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 104, 1-2a.5-6.10.12.24.35c

Pripjev:

Nek se raduje Gospodin u djelima svojim!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću kao plaštem!

Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom,
iznad bregova stajahu vode.

Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!

Evanđelje:

Mk 6, 53-56

Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke —po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Riječ Gospodnja.