Odmah posle imenovanja za nuncija u Bugarskoj i Severnoj Makedoniji, pre samog odlaska na novo odredište, dosadašnji nuncije u Republici Srbiji mons. nadbiskup Lučano Surijani prihvatio je poziv da odgovori na nekoliko pitanja za naš časopis Blagovest. Razgovor se vodio o njegovoj službi u nuncijaturi u Beogradu, gde je bio nuncije šest i po godina.

  1. Vaša ekselencijo, 13. maja 2022. godine primili ste vest da Vas je Sveti otac papa Franja imenovao nuncijem u Bugarskoj, a 21. maja 2022. godine nuncijem u Severnoj Makedoniji. Kako ste primili te vesti?

Za nas apostolske nuncije normalno je da nakon određenog perioda boravka u nekoj zemlji, obično oko pet godina, budemo postavljeni na neko drugo mesto. Ja lično ostao sam u Srbiji šest i po godina i moram priznati da me premeštaj nije iznenadio, ali, kao i uvek u tim slučajevima, unekoliko mi je žao što odlazim. Međutim, prvi osećaj bila je duboka zahvalnost Bogu za bogato iskustvo, ljudsko i duhovno, proživljeno tokom poslednjih godina u Srbiji koje su zaista proletele...

  • Kako ocenjujete svoje vreme boravka u nuncijaturi kao Papin izaslanik u Srbiji, u pogledu dijaloga sa Srpskom pravoslavnom Crkvom, kao i pripadnicima drugih vera i denominacija?

Za mene je to bio prvi put da sam poslat da svoju službu vršim u zemlji u kojoj većina hrišćana pripada pravoslavnoj patrijaršiji. Na kraju svoje misije u Srbiji mislim da mogu da kažem da sam doživeo novo i podsticajno iskustvo. Bila je to posebna prilika da upoznam stvarnost pravoslavnog sveta. Zahvaljujem Bogu za srdačne i bratske odnose koje sam uspeo da uspostavim s pokojnim patrijarhom Irinejem, sa sadašnjim patrijarhom Porfirijem i mnogim vladikama i sveštenicima. Nekoliko puta kada sam posetio katoličke župe upoznao sam i pravoslavnog sveštenika koji je prisustvovao liturgiji, a zatim sudelovao i u trenucima zajedničkog života. Uvek su to bili trenuci bratstva i zajedništva. Uspeo sam da uspostavim prijateljski odnos i s odgovornim osobama islamske zajednice i rabinom jevrejske zajednice.

  • Bugarska i Severna Makedonija su većinski pravoslavne zemlje, smatrate li to prednošću ili poteškoćom za nuncija, s obzirom na to da imate iskustva kao nuncije u Srbiji koja je takođe većinski pravoslavna?

Od početka sam svoje imenovanje u dvema zemljama video kao mogućnost, koju mi je ponudio papa Franja, da nastavim da obavljam svoju službu u korist ekumenskog i međureligijskog dijaloga, posebno u Severnoj Makedoniji gde ću naći veliku islamsku zajednicu. Uveren sam da je danas više nego juče neophodno voditi takve dijaloge i da je put koji zajedno pokušavamo da izgradimo ‒ na korist Crkve i celog društva. Samo ako vodimo dijalog, poznajemo i poštujemo jedni druge kao braću, možemo zaista da budemo graditelji mira, što je svetu toliko potrebno.

  • Posle šest i po godina u Srbiji, šta ćete poneti sa sobom na novu dužnost koju Vam Crkva poverava?

Želim da vam kažem da sam u trenutku svog imenovanja odmah pomislio na dvoje svetaca koji su nam istorijski veoma bliski ‒ Sv. papu Ivana XXIII, koji je deset godina obavljao službu predstavnika Svete stolice u Bugarskoj, i Svetu Tereziju iz Kalkute, apostola siromaha, rođenu u Skoplju. Njima dvoma poverio sam svoju novu službu, s dubokom željom da pokušam da se ugledam na njihov primer, uglavnom s posebnom pažnjom posvećenom dijalogu ‒ što mogu da učim od Svetog Ivana XXIII ‒ i potpunom posvećenošću siromašnima i najmanjima ‒ koje papa Franja definiše kao odbačene od društva ‒ o čemu mi Sveta Terezija iz Kalkute nudi konkretno i živo svedočanstvo.

  • Gde ćete boraviti u Bugarskoj ili u Severnoj Makedoniji?

Živeću u Sofiji, u istoj zgradi u kojoj je živeo Sveti Ivan XXIII, kojeg se Bugari i danas sa zahvalnošću sećaju za sva dobra koja je učinio. Volim da se setim da je »Dobri papa«, kad god bi išao iz Italije u Sofiju i obrnuto, uvek putovao kolima i zaustavljao se u Beogradu kod jezuita.To mi je, kad sam bio imenovan za apostolskog nuncija u Srbiji, rekao njegov sekretar, pokojni kardinal Loris Frančesko Kapovila, koji je četiri godine bio nadbiskup Kjeti-Vasta, moje rodne biskupije, a upravo on me je i primio u semenište. Tako sam se i ja pre dolaska u Sofiju zaustavio u Beogradu, ali na mnogo duže od nuncija Ronkalija! U ovoj anegdoti volim da vidim tajanstvenu vezu između mojih dveju misija…

  • Ipak, Vi ostajete povezani sa Srbijom pošto je Severna Makedonija deo Međunarodne biskupske konferencije Sv. Ćirila i Metodija; kako to komentarišete, ima li nuncije neku posebnu ulogu u toj konferenciji?

            Međunarodna biskupska konferencija Sv. Ćirila i Metoda je sama po sebi »posebna« realnost, a činjenica da, na neki način, mogu da nastavim da budem deo toga ‒ dobra je prilika da s njenim članovima održavam bratski i konstruktivan odnos. Četiri nuncija imaju veze s pomenutom konferencijom: nuncije u Srbiji, nuncije u Bosni i Hercegovini koji prati i Crnu Goru, nuncije u Sloveniji, koji deluje kao apostolski delegat za Kosovo, i nuncije u Severnoj Makedoniji. Čak iako neću stalno boraviti u Skoplju, moja je dužnost da redovno idem u Severnu Makedoniju, da vodim računa o odnosima s tamošnjim hrišćanskim i nehrišćanskim zajednicama i s državnim institucijama koje su veoma zainteresovane za odnose sa Svetom stolicom. Podsećam da je Sveti Ivan Pavle II posetio Bugarsku 24. maja 2002. godine, a pre tri godine, takođe u maju, papa Franja je bio u Bugarskoj i Severnoj Makedoniji. Toliko sam sanjao da će se za vreme moje službe desiti željeno Papino putovanje i u Srbiju. Do toga nije došlo, ali odlazim s nadom da sam uradio svoj deo posla i da će se to što pre dogoditi.

  • Koju poruku biste želeli da ostavite čitaocima Blagovesti?

Želeo bih da izrazim svoje duboko poštovanje prema onima koji predano i posvećeno rade na stvaranju ovog mesečnog lista, počevši od mog dragog brata nadbiskupa Stanislava Hočevara. To je dragoceni instrument povezivanja i zajedništva, pre svega za vernike Nadbiskupije, ali i za čitavo društvo. Zbog toga želim čitaocima Blagovesti da ostvaruju sve veće, bolje i dublje zajedništvo unutar crkvene stvarnosti i van nje, zahvaljujući takođe prilozima i podsticajima koje nudi vaš mesečnik. Isus je rekao: Po tome će prepoznati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav jedni prema drugima… Oče, neka svi budu jedno, da svet uzveruje. Pomolimo se i posvetimo se zajedno tome da se sve ovo postigne…

Velimir Martinović