Razgovor s mons. Simonom Bolivarom Sančezom Karionom

Razgovarao Velimir Martinović

Preveo s italijanskog Nikola Kopilović

            Ove godine došlo je do kadrovskih promena u Apostolskoj nuncijaturi u Beogradu. Otpravnik poslova u Apostolskoj nuncijaturi u Beogradu je mons. Simon Bolivar Sančez Karion (Simon Bolivar Sanchez Carrion) kojeg predstavljamo u našoj Blagovesti.

  1. U Apostolsku nuncijaturu u Beogradu došli ste pre dva meseca, molim Vas da se ukratko predstavite čitaocima Blagovesti!

Najpre želim da uputim srdačan pozdrav čitaocima časopisa Beogradske nadbiskupije. Rođen sam u Ekvadoru, u gradu koji se zove Loja. Potičem iz katoličke porodice koju čine moji roditelji i sedmoro braće. Sveštenički poziv dobio sam kao dar od Gospoda u svojoj porodici, u kojoj sam odrástao okružen ljubavlju i gde nije nedostajala želja za pružanjem pomoći jednih drugima. Zapravo, kada sam postao sveštenik jasnije sam uvideo da sam dar za druge, tako da drugima mogu da donesem radost ne bi li tako Isusa upoznali životom i dobrim delima…

  • Kakva su Vaša dosadašnja iskustva u diplomatskoj službi?

Posle mog svešteničkog ređenja nastavio sam nekoliko godina s usavršavanjem i pastirskim radom u svojoj biskupiji. Godine 2003. bio sam pozvan kao kandidat za Papsku crkvenu akademiju s ciljem stupanja u službu Apostolske stolice. I tako, posle specifičnih priprema stupio sam 2006. godine u diplomatsku službu Svete stolice. Pastoralnu i diplomatsku službu obavljao sam u Apostolskoj delegaciji Antila, sa sedištem u Trinidadu i Tobagu, u Apostolskoj nuncijaturi Bolivije, Turske, Turkmenistana, Malte, Libije, a poslednje četiri godine u Urugvaju. Prelep je put koji sam prešao u ovih 16 godina, sastavljen od lepih iskustava služenja Crkvi i narodima, ostavljajući ono najbolje od sebe i noseći sa sobom mnoga iskustva koja su me ljudski i sveštenički obogatila.

  • Možete li nam reći šta tačno radite kao otpravnik poslova u Apostolskoj nuncijaturi, koja su Vaša zaduženja u nuncijaturi?

Izraz »otpravnik poslova« jednostavno znači preuzimanje dužnosti diplomatske misije u periodu kada je u sedištu ostalo upražnjeno mesto. Odgovornosti su obavljanje poslova diplomatske misije. Međutim, ne bi bilo zanimljivo nabrajati ovde zadatke, dovoljno je reći da osoba zadužena za papsko predstavništvo održava stabilnu vezu s pojedinim Crkvama, sestrinskim Crkvama, s državnim organima i Svetom stolicom.

  • Dok Vam iskazujemo srdačnu dobrodošlicu u Beograd, molimo Vas da nam kažete koji su Vaši prvi utisci o Beogradu?

Poslednjih godina živeo sam u gradu smeštenom pored reke (Montevideo u Urugvaju nalazi se pored Rio de la Plate). Život u Beogradu okruženom Dunavom i Savom pre svega me navodi na razmišljanje o gradu u kojem ima života, jer voda je život. Kad šetam gradom često viđam porodice s decom i mlade ljude. To je dobar znak i daje nadu u još bolju budućnost. Činjenica da se u Beogradu dve reke stapaju u jednu navodi me na razmišljanje da je i dalje moguć život u zajedništvu, uz uzajamno poštovanje i sanjajući o budućnosti mira i sloge u kojoj svi možemo da budemo istinska braća.

  • Jeste li se već susreli s državnim poglavarima u Republici Srbiji i kakva je saradnja između Republike Srbije i Vatikana?

Imao sam priliku da upoznam neke članove Vlade, zajedno s mons. Lučanom Surijanijem pre završetka njegove ovdašnje misije. Prošlo je tek nekoliko meseci tako da još ne mogu da dam izveštaj u ovom smislu, ali mogu reći da se saradnja zemlje domaćina i Svete stolice svakako odvija u uzajamnoj srdačnosti.

  • Jeste li se susreli s verskim poglavarima u Republici Srbiji i vidite li mogućnost za još intenzivniji ekumenski i međureligijski dijalog?

Imao sam priliku da upoznam neke poglavare, naročito iz Pravoslavne Crkve. Nema sumnje da dijalog s našom pravoslavnom braćom mora da se nastavi, s uvećanim znanjem o darovima koje moramo da podelimo i idući putem koji je pripremio papa Franja, s konkretnim znacima bliskosti, rastućeg prijateljstva i međusobnog poznavanja.

  • Ove godine slavimo i 60-godišnjicu početka Drugog vatikanskog sabora na kojem je jedna od glavnih tema bio dijalog, a mi u Beogradskoj nadbiskupiji nedavno smo blagoslovili Pastoralni centar Papa Ivan Dobri i skulpturu pape Ivana Dobrog koji je otvorio taj sabor. Kako vidite mogućnost ostvarivanja ciljeva Drugog vatikanskog sabora upravo delatnošću tog Pastoralnog centra?

Dana 11. oktobra navršilo se šezdeset godina od otvaranja Drugog vatikanskog sabora koji je sazvao sveti Ivan XXIII. Za nas koji smo deca tog Sabora, verujem da je trenutak za zahvalnost Gospodu jer je to bio događaj koji je stvorio prostor za odrastanje u veri i u kojem smo hodali kao narod Božji, udišući drugačiji, svežiji vazduh. Verujem da je trenutak da se vratimo ponovnom čitanju dokumenata Drugog vatikanskog sabora u svetlu današnjice, da pronađemo svetlo u mnogim aktuelnim pitanjima u Crkvi i snagu za nastavak hoda u nadi. Činjenica da je sveti Ivan XXIII prolazio kroz ovaj grad dok je ispunjavao svoj zadatak apostolskog delegata u Grčkoj i Turskoj, podstiče me na pomisao da je taj put zasejan onom veličinom vere i hrabrosti koja je zaokupila srce pape Ronkalija koji se toliko zalagao za opšte dobro, jedinstvo i mir. Stoga Katoličkoj Crkvi u Beogradu ne pada teško preuzimanje ovog ekumenskog poziva i nastavak doprinosa dijalogu i srdačnoj bliskosti, naročito s našom pravoslavnom braćom. Ako u tome pomaže i materijalna struktura ovog nedavno otvorenog Pastoralnog centra, zahvalimo Gospodu!

  • Kakvi su Vaši prvi utisci o zajednici katolika u Republici Srbiji?

Moj prvi utisak, čini mi se, jeste da ovde postoji mala katolička zajednica. Stoga će biti lakše znati ljude po imenu i moći ćemo da hodamo s njima, deleći veru i pokušavajući da ih animiramo kad bude prilike da se sretnemo. Budući da sam kršten, razumljivo je da se ne osećam strancem čak ni ovde ‒ od samog početka osećao sam se dobrodošlim od strane svih.

  • Zahvaljujemo Vam na razgovoru i molimo Vas da za kraj čitaocima Blagovesti uputite svoju poruku!

Kao ljudi vere, budite hrabri u sanjarenju o boljim danima, posebno u pogledu kvaliteta naših odnosa s drugima. Neka ti odnosi budu podstaknuti istinskim bratstvom i uzajamnom ljubavlju. Samo tako moći ćemo da svedočimo Hrista koji je naš istinski mir i naša radost. Hvala vam!