Današnja reč najavljuje novo vreme, vreme Crkve. Isus nije napustio svoju Crkvu vaznesenjem, on je uvek prisutan u njoj na drugi, božanski način, i na nebesima se pred Ocem neprestano moli za nju, da joj Otac pošalje Duha Svetoga da ispuni svoj zadatak, ispuni svoju misiju koju mu je on dao. Jevanđelje nas vodi u nebeski hram, gde se Vaskrsli moli za svoju Crkvu, da izvrši svoju misiju na zemlji. Ovu molitvu je započeo već ovde na zemlji, a sada je nastavlja na nebu pred Ocem. Posebno se moli za jedinstvo svih svojih vernih u svojoj Crkvi, jer to jedinstvo za njega predstavlja najautentičnije svedočanstvo pred svetom. A nejedinstvo je, pak, najveći kamen spoticanja za svet i najveća prepreka dolasku Carstva Božijeg. Osnova Isusovog zahteva za jedinstvom svih njegovih vernika je njegova nova zapovest, zapovest ljubavi. I kao što je rekao da će ljubav biti znak prepoznavanja njegovih vernika u svetu, tako kaže da će jedinstvo njegovih vernika biti svedočanstvo za njega i znak pripadnosti celom Hristu.

Jedinstvo Hristovih vernika mora se manifestovati pre svega u svakoj hrišćanskoj porodici, u svakom hrišćanskom domu. Članove porodice povezuju i prirodne veze braka, očinstva i majčinstva, sinovstva, bratstva i sestrinstva. Ali još više ih povezuju natprirodne veze svetih tajni: krštenje kojim su svi uključeni u veliku porodicu Crkve, Evharistija koja hrani njihovo jedinstvo i ljubav. To je upravo ono što se Isus molio Ocu u svojoj Prvosvešteničkoj molitvi pre svog odlaska. Pomolio se za živu i delotvornu ljubav u srcima apostola i svih koji budu čuli njegovu reč, koji će se krstiti u njegovo ime. On želi da cela njegova Crkva gori silom Duha Svetoga. Isus želi da svi osetimo čudesnu snagu ljubavi i jedinstva u Duhu Svetom, ljubav kojom se vole On i njegov i naš Nebeski Otac. Ljubav je ta koja sve čini novim, koja voli i svoje neprijatelje.

Isus moli  svoga Ocu božansku ljubav i božansku moć za one koje mu je Otac poverio. To smo svi mi. On želi da živimo gledajući njegovu slavu jednog dana. On se usrdno moli za svoju Crkvu, ovu putujuću, čak i stradalnu, da svi njeni članovi budu jedno sa Ocem i sa njim kao što su On i Otac jedno u ljubavi – u Duhu Svetom. Ko tako živi, ko je prosvetljen Duhom Svetim u svakom bratu i sestri prepoznaje svog Gospoda, a ko se sa ljubavlju odnosi prema svakom bratu, uživa mir u svom srcu. To je mir zasnovan na ličnosti Isusa Hrista, na veri u Njega, na nasleđivanju njegove ljubavi. I to je govor plodova Hristovog krsta, govor njegove ljubavi.

Jedino što ćemo izneti pred Gospoda u naš poslednji dan je ljubav, ona ljubav koja je približila naše bližnje Bogu, koja je mogla da nas sve učini jednim. Otvorimo svoja srca Hristu Gospodu kako bi se plodovi njegove molitve pokazali u nama dok čekamo snagu Duha da postanemo svedoci božanske ljubavi. Budimo zaista jedno sa Hristom, propovedajmo Jevanđelje silom koju nam On daje, budimo zajedničari i zajedničari njegove slave u svetu, da bismo je nasledili jednom zauvek u večnosti.