Bezgrešno Srce Marijino je simbol Marijinih vrlina, vrlina, moralne čistote, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čoveku. Praznik Bezgrešnog Srca Marijina praznuje se dan posle praznika Presvetog Srca Isusovog. Srce Marijino se u Bibliji pominje na više mesta, direktno ili indirektno, npr. kada je starac Simon prorekao, kako će Srce Marijino probiti mač velikog bola i mnogo će pretrpeti. Opisujući događaje vezane za Isusovo rođenje, jevanđelist Luka beleži duboko ljudsku i religioznu reakciju svoje majke: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (Lk 2,19).Upravo je ovo pominjanje Marijinog srca u Lukinom jevanđelju podstaklo hrišćanske mistike srednjeg veka da ga ugrade u svoju pobožnost.

Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinom intenzivno se razvija u XVII. veku, najviše radom svetog Jovana Evda, koji je osnovao nekoliko verskih društava, koja su promovisala ovu pobožnost. Pre njega pobožnost su širili sveti Bernard, sveta Gertruda, sveti Tomas Beket, sveti Bernard Sijenski i sveti Franja Saleški. Marijina ukazanja u Fatimi sa Bezgrešnim Srcem, značajno su doprinela širenju pobožnosti. Papa Pije XII 1942. posvetio je ceo svet Bezgrešnom Srcu Marijinom, a papa Jovan Pavle II obnovio je tu posvetu 1984. godine. Praznik Bezgrešnog Srca Marijina zvanično je ustanovljen 1855. godine za celu Crkvu, a papa Jovan Pavle II podigao ga je 1996. u obavezni spomendan. Mnoge župe, crkve i kapele širom sveta posvećene su Bezgrešnom Srcu Marijinom i Prečistom Srcu Marijinom.