Blaženi Bogumil iz Gniezna –skromni redovnik kojeg su anđeli poneli na nebo

Njegovi Poljaci počeli su da ga štuju odmah posle njegove smrti i pripisuju mu se mnoga čuda.

Blaženi Bogumil iz Gniezna (Bogumił z Dobrowa), poznat i kao Bogumił Piotr, Bogimilus i Theophilus, bio je poljski sveštenik, nadbiskup Gniezna, redovnik kamaldoljanin. Rođen je oko 1135. godine u selu Dobrov, a prema nekim izvorima u Kozminu, kao Bogumił Leszczic, u plemićkoj porodici. Imao je brata blizanca Boguchvala (Bogophalus) i zajedno su studirali u Parizu.

Služio je kao župnik u Dobrovu, u župi Presvetog Ttrojstva, u crkvi koju je sam sagradio. Njegov ujak Janik, nadbiskup Gniezna (Velika Poljska), imenovao ga je za kancelara grada Gniezna. Voleo je samoću i bio je veliki štovatelj Blažene Device Marije. Nadbiskupom Gniezna postao je 1167. godine. Kao biskup zahtevao je strogu disciplinu i skromnost od svog sveštenstva. Osnovao je cistercitsku opatiju u Koronovu, nedaleko od Bidgošča (Kujavsko-pomorsko vojvodstvo).

Povukao se sa biskupskog položaja 1772. godine, postao redovnik kamaldoljanin i poslednju deceniju svog života proveo je kao pustinjak u Unijejovu. Preminuo je na današnji dan, 10. juna 1182. godine, u Dobrovu, a prema nekim izvorima u Unijejovu. Na samrti je doživeo viziju Marije i Deteta Isusa, okružene anđelima, koji su ga poneli na nebo. Njegovi Poljaci počeli su da ga štuju odmah posle njegove smrti i pripisuju mu se mnoga čuda. Njegove relikvije počivaju u crkvi Uznesenja Blažene Device Marije u Unijejovu.

Blaženim ga je proglasio papa Pio XI 27. maja 1925. godine. Zaštitnik je nadbiskupije Gniezno, poznańske i wrocławske nadbiskupije, włocławske biskupije, duhovnih vežbi kao i mnogih poljskih naselja, župa, crkava i kapela.

Izvor: Bitno.net