Dominikanska isposnica iz Boke Kotorske. Čitav život se molila za mir među ljudima, za jedinstvo hrišćana i hrišćanskih crkava. Raspeti Hristos na krstu bio joj je otvorena knjiga iz koje je crpila snagu i neizmernu ljubav prema siromašnima. Na današnji dan 1565. godine blažena Ozana iz Kotora umrla je glasom svetosti u Kotoru, u 72. godini. Provela je punih 50 godina u dobrovoljnom zatvoru, posvetivši se molitvi, postu i pokajanju. Mnogi su cenili njen život, pa su joj se obratili za savet i ona je u velikoj meri uticala na svoje okruženje. Rođena je u Relezima u Crnoj Gori 1493. godine u pravoslavnoj porodici kao Katarina Kosić. Nakon očeve smrti, napustila je roditeljsku kuću sa 14 godina i narednih sedam godina radila kao kućna pomoćnica u Kotoru. Ozanov duh počeo je da se okreće Bogu dok je još bila pastirica kod kuće. Boravak u prirodi, sve je više upoznavala Boga i Njegovu neizmernost. Ova spoznaja nastavila se u Kotoru, posebno u porodici Aleksandra Buća u kojoj je radila, a njegova gospođa, pobožna i plemenita žena, Ozanu je podučavala katoličkoj veri i pripremala za sakramente. U to vreme u Kotoru su bile takozvane zidine device, pa je Katarina odlučila da sledi taj primer nakon jedne besede. Dozvolu je dobila 1514. Pre toga, postala je dominikanska tercijarka, oblačeći njihovu haljinu-habit i uzimajući ime Ozan. Provela je sedam godina u ćeliji pored crkve Sv. Bartola. Posle toga preselila se u isposnicu pored crkve Sv. Pavla gde je nedavno osnovan samostan u kome su devojke sledile Ozanin primer. Dominikanski general im je dozvolio da nose beli škapular koji je inače bio rezervisan za sestre Drugog dominikanskog reda. To je potvrda njihovog uzornog života, o kojem je glas očigledno stigao do Rima. Zaštitnica je Kotora i kotorske biskupije, a u splitskoj metropoli proglašena je zaštitnicom ekumenizma.