Tokom cele liturgijske godine Crkva pred nas svakog meseca stavlja neki marijanski praznik. Danas je praznik Blažene Device Marije Kraljice, koji predstavlja svojevrsnu dopunu praznika Marijinog uznesenja na nebo ili Velike Gospe. Crkva poštuje Blaženu Devicu Mariju kao Kraljicu, želeći time da istakne ne samo da je njeni štovatelji slave kao posebnu zastupnicu i posrednicu, onu koja ne odbija ničiju molbu koji je iskreno zaziva, ali i potvrđuje veru Crkve da je Marija zaista u svojoj nebeskoj proslavi uzdignuta iznad svih drugih ljudi i u tom smislu zaista Kraljica nad kraljicama.
Ovaj praznik je utemeljio papa Pio XII. na kraju svete Marijanske godine 1954.i prvo se slavila 31. maja. Posle Drugog vatikanskog sabora pomerena je za nedelju dana posle Velike Gospe, upravo zato što u sebi krije ista utajstva kao i proslava Marijinog uznesenja na nebo, kako stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium.
„Bezgrešna device, završivši svoj zemaljski život, dušom I telom je bila uznesena u nebesku slavu od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodinom gospodara i pobednikom nad grehom i smrću.’
Osnova ovog praznika je da je Isus Hrist Kralj, kako ga slavimo na praznik Hrista Kralja na kraju liturgijske godine. Dakle, Marija je i Kraljica, krunisana Kraljica Neba i Zemlje. Ona je prvakinja među svim stvorenjima, iako ne u istom redu sa Isusom Hristom.
U dokumentu o štovanju Blažene Device Marije, Marialis cultus, papa Pavao VI. ističe: ‘Praznik uznesenja nalazi svoje produbljivanje u proslavi Blažene Device Marije nedelju dana kasnije, u koju posmatramo onu koja, sedeći uz Kralja vekova, blista kao Kraljica i zauzima se za nas kao Majka.’ Zbog toga je razumljivo zašto današnja liturgija odražava radost i zašto Crkva Mariji kliče: „Zdravo Devo slavom ovenčana, Kćeri Davidova prvoga roda, Iznad svih svetih uzvišena ženo, Majko naš, kraljevskog roda”