“Kad je prošlo vrijeme njihova čišćenja, prema Mojsijevu zakonu, donesoše Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako je pisano u Zakonu Gospodnjem: ‘Svako muško novorođenče neka se posveti Gospodinu!’ i dadnu za žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, ‘par grlica ili dva golubića’”(Lk 2, 22-24)

Bog je preko Mojsija svom izabranom narodu dao propis da 41. dan nakon porođaja, sveštenici u u hramu moraju blagosloviti porodilju. Zauzvrat, roditelji deteta su dužni da žrtvuju muško jagnje mlađe od godinu dana ili mladu golubicu. Tom se propisu pokorila i Blažena Djevica Marija. Zajedno sa detetom Isusom, u pratnji Josipa, dolazi u Hram. Prikazanje muške dece u Hramu bilo je skoro svakodnevni obred, ali ovde se radilo o događaju koji je već u Starom Zavetu prorekao prorok Malahija: “I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite” (Mal 3, 1). Niko nije ni naslućivao da će to staro proročanstvo biti ispunjeno tako skromno. Gospodina nisu dočekale nikakve svirke, nikakvi poklici. Sve je prošlo tako tiho, nenapadno i gotovo nezapaženo. Upravo to je stil Isusovog skrivenog života, stil poniznosti i skromnosti. Isus se tako objavljuje, kao Svetlo sveta i Grad na gori koji svetli celu večnost.

Izvor: HKM