Danas proslavljamo svetog Atanazija, velikog sveca prve Crkve i velikog borca protiv hereze

arijanizma. Atanazije se naziva i Velikim, ispovednikom i Ocem pravoverja kao i Prvoborcem Hristovog Božanstva. Rođen je 296. ili 298. godine u Aleksandriji u Egiptu u uglednoj hrišćanskoj porodici. Dobio je je odlično obrazovanje iz hrišćanskog učenja, grčkog jezika kao i književnosti, filozofije, retorike i prava.Takođe je dobro poznavao Hebrejsko pismo i hrišćanske tekstove, a smatra se da je zaslužan za kanon Novog zaveta kakav danas poznajemo.Još kao dečak došao je pod okrilje aleksandrijskog biskupa Aleksandra, koji ga je pripremao za sveštenstvo. Atanasije je kao mladić upoznao mnoge pustinjake i redovnike, među kojima i svetog Antuna Pustinjaka, čiju je biografiju kasnije napisao.Zaređen je za đakona a postaje i tajnik biskupa Aleksandra. Još kao đakon napisao je svoj prvi teološki rad. Neko u to vreme, aleksandrijski sveštenik Arije počeo je da poriče Hristovo božanstvo. Biskup Aleksandar pozvao ga je na odgovornost i Arije je osuđen kao heretik i uklonjen sa službe. Beži iz Egipta i se sklanja u Siriju, gde je uz podršku nekih biskupa širio svoju heretičku doktrinu. Atanazije je pratio biskupa Aleksandra na prvom crkvenom koncilu, koji je održan 325. godine u Nikeji, koji je sazvao car Konstantin kako bi rešio pitanje Hristove prirode. Arije je na koncilu osuđen, donešeno je Verovanje koje potvrđuje dve Hristove prirode, božansku i ljudsku. Ubrzo nakon koncila, biskup Aleksandar umire, a Atanazije ga zamjenjuje na aleksandrijskoj biskupskoj stolici. I sa nove pozicije nastavlja da se bori protiv arijanizma. Sukobio se i sa biskupom Nikomedije Euzebijem, koji je podržavao Arija. Atanasijevi protivnici su uporno kovali zaveru protiv njega sa carem. Car ga je pozvao na koncil u Tiru, gde su većinu imale arijeve pristalice, pa je Atanazije osuđen, svrgnut i proteran u Trier u današnjoj Nemačkoj. Onde je ostao dve i po godine, ali je komunicirao sa svojom Crkvom putem brojnih pisama. Kada se vratio u svoju stolicu, Atanasije nije imao mira. Protivnici su opet uspeli da izdejstvuju njegovo svrgnjavanje, pa je otišao u Rim gde ga je crkveni sinod oslobodio svake krivice, ali je morao da sačeka da bi se vratio u svoju biskupiju dok biskup koji ga je zamenio nije umro. Zbog nemira, pa čak i napada na njegov život, morao je ponovo da beži i šest godina se skrivao u pustinji kod svojih prijatelja monaha.Odatle se vratio u svoju biskupiju, ali ne zadugo jer je opet morao da beži.

Ukupno, za vreme cele svoje biskupske službe, Atanazije  je bio proterivan čak pet puta i zbog toga je punih sedamnaest godina proveo u izgnanstvu. Umro je u miru na svojoj biskupskoj stolici na današnji dan 373. godine, ne odstupajući ni za trenutak od odbrane prave doktrine. Telo mu je preneseno u Carigrad a odatle u Venciju.On je zaštitnik teologa.