Danas je sv. Bernard iz Clairvauxa, obnovitelj redovničkog života, savetnik papa i careva, pristalica jedinstva i čistoće u veri, svetitelj izuzetne revnosti i duha i veliki štovatelj Blažene Device Marije, mistik, učitelj duhovnog života, naučitelj sv. Pisma, veliki teolog, autor mističnih spisa i jedan od najvećih čudotvoraca u čitavoj istoriji Crkve. Rođen je 1090. godine. u francuskom mestu Fontaines, u bogatoj i uglednoj porodici, imao je petoro braće i jednu sestru. Njegov otac je bio iz redova aristokratije, a prema sačuvanim zapisima, majka je bila veoma pobožna i svojoj deci je pokušavala da prenese ljubav prema veri.

Od malih nogu pokazivao je sklonost prema pobožnom i mističnom životu, što se kasnije mnogo odrazilo u redovničkom životu od kojeg su ga mnogi odgovarali. Ipak, u 21. godini sa četvoricom braće i nekoliko rođaka, ušao je u cistercitski samostan, kolevku tog reda. U tom samostanuBernard je postao njegov najveći redovnik. Kao mlad monah, dan i noć  uronjen u molitvu i razmatranje sv. Pisma, usvojio je sveobuhvatno poznavanje Božje Reči, kao i harizmu naveštanja i pisanja. Bernardov otac Tescelin pridružio se svojim sinovima. Kako je Bernard ostao u mladosti bez majke, pa se sada cela porodica ponovo okupila u strogom cistercitskom redu.

Bernard je bio najveći govornik u Evropi u to vreme. Mnoštvo je bilo oduševljena njegovom rečju kojom je poput Isusa izlivao i širio duhovni oganj. On je kao Gospodin Isus, na svoj način širio nebeski oganj po celoj Evropi. Posle tri godine izabrali su ga za opata novog samostana u Svetloj dolini, Clara Vallis, ili francuski Clairvaux. Tu se nastanio i postanio temelje slavnom samostanu sa dvanaest mladića. Za sveštenika je zaređen sa samo 25 godina. U Clairvauxu je narednih 38 godina, kao jednostavan redovnik, bio duhovni obnovitelj Evrope.

Sa svojih 67 redovnika koji su se trudili da savršeno služe Jevanđelju, Clairvaux je postao matica koja se razgranala u 68 novih samostana. Bernard se dopisivao sa mnogim laicima i sveštenicima i oduševljavao ih za savršenstvo duhovnog života.

O sv. Bernardu je takođe rečeno kako je jednog dana ušao u crkvu punu molitelja. Imao je tamo viđenje. Pored svakog molitelja video je njegovog Anđela koji je pisao. Jedan je pisao zlatnim slovima, drugi srebrnim, treći običnim mastilom, a četvrti vodom. Jasno je da tu nije bilo praktično ništa zapisano. Svetac je razmislio o tome, i shvatio da se prvi molitelj molio sa velikom pobožnošću i sa ljubavlju prema Bogu. Anđeo koji piše srebrnim slovima predstavlja molitelja koji pomno pazi na smisao reči molitvene forme, ali se ne molite sa velikom ljubavlju prema Bogu. Anđeo koji piše mastilom, predstavlja molitelja koji ne obraća pažnju ni na značenje ni na sadržaj reči. A četvrti, koji piše vodom, predstavlja molitelja koji u crkvi uopšte ne misli o Bogu, već o svetovnim stvarima.

Sv. Bernard je preminuo u 63. godini, 20. avgusta 1153. godine, dok su redovnici u Clairvauxu molili treći čas. Pošto je bio veliki pobožnik Blažene Gospe kao i širilac njene slave, sahranjen je pod njenim oltarom u opatijskoj crkva, a zbog lepote svojih govora dobio je nadimak „naučitelj medenih usana“. On je zaštitnik cistercita, pčela i pčelara.