Danas je Sv. Bernardin Realino. Rođen je 1. decembra 1530. godine u Karpiju, u severnoj Italiji. Stekao je veoma dobro obrazovanje, dva doktorata, iz crkvenog i građanskog prava. U svojoj ličnosti je umeo da objedini sve ideale tadašnje italijanske humanističko-renesansne kulture. Po prirodi je bio veseo, optimističan, srdačan, pun poštovanja prema drugima, velikodušan. Sa svim svojim kvalitetima osvojio je simpatije naroda. Za svojih deset godina pravničkog života stekao je veliki ugled, pa i bogatstvo.

Kada je izgubio ženu koju je mnogo voleo, a u pravnim poslovima savest mu je počela da dolazi u pitanje, okrenuo se razmišljanju o promeni života. Dok je radio u Napulju, upoznao se sa Družbom Isusovom i zavoleo je. U Družbu je primljen sa 34 godine. Na čelu Družbe u to vreme je bio otac Dijego Lainez, koji je rekao: „Daj mi ljude koji su živeli i radili u svetu, jer su nam takvi dobri.“ Već kao mladomisnik izabran je za duhovnika a kasnije za učitelja novaka. Obavljao je i razne svešteničke dužnosti u Napulju. Tako je vodio jednu Marijinu kongregaciju. Poglavari su ga zatim poslali u Leče da osnuje koledž. Na tom mestu je ostao do smrti 2. jula 1616. godine.

Sveti Bernardin Realino je nasmejani svetac. Njegov osmeh je bio zasnovan na dubokoj povezanosti sa Isusom. Iz ove veze među ljudima uvek je izlazio pun vedrine, blagosti i dobrohotnosti. Ništa je nije moglo uništiti. Na početku boravka u Lečeu nailazio je na nesporazume, čak i sa braćom, ali se nije dao savladati. Zadržao je svoj spokoj, svoju nadu, i to je bila tajna njegovog uspeha. Verovao je da Isus sve vidi, sve zna, i to mu je bilo dovoljno. Svojom dobrotom, strpljenjem, predusretljivošću, kao duhovnik i svetitelj, bio je drag svima. Kada su ga gradski oci zamolili da bude zaštitnik grada, on je to prihvatio pod uslovom da Isus bude zaštitnik grada, a on je bio samo molitveni posrednik koji je neprestano predavao grad Isusu. Sa jednakim poverenjem obraćali su mu se biskupi, prelati, knezovi, velikaši i prost narod. Privlačili su ih njegovi harizmatični darovi, posebno dar čuda. Papa Leon XIII proglasio ga je blaženim 1895. a papa Pije XII. svetim 1947. godine. Njegove mošti se čuvaju u jezuitskoj crkvi u Lečeu. On je zaštitnik grada Lečea i mnogih naselja, župa, crkava i kapela u Italiji i svetu.

Gospode, daj nam radost, mir, velikodušnost, dobrotu, vernost i blagost zastupništvom Sv. Bernardina.