Danas se crkva seća sv. Brune, osnivač kartuzijanskog reda, jednog od najstrožih redova u Crkvi. Rođen je u Kelnu u plemićkoj porodici oko 1030. godine. Studirao je u Kelnu, Reinesu i Parizu. Omiljeni, čuveni profesor slobodnih veština i teologije, upravljao je katedralnom školom u ​​Remsu od 1057, a 1075. postao je kancelar nadbiskupije. Stekao je temeljno poznavanje duhovne i religiozne literature. Kao profesor oduševljavao je svoje učenike, među kojima je bio i budući papa Urban II.

Bruno je težio jednostavnom životu. Nije mu se dopao svetski život u kome vlada luksuz, korupcija i pohlepa. Posmatrajući tužne prilike u Crkvi toga vremena, on se zavetovao da će napustiti svet i živeti životom Hristovih siromaha. Tako je 1084. godine u alpskom masivu La grande Chartreuse osnovao malu zajednicu. Bruno i njegovi sledbenici živeli su u kući molitve u tišini. Nisu jeli meso niti pili alkohol. Tako je nastao prvi samostan kartuzijanaca, najstrožeg muškog reda na svetu, koji se zasniva na Pravilima sv. Benedikta.

Na poziv pape Urbana II. u Rim, Bruno je napustio svoju malu zajednicu. Jedno vreme je boravio sa Papom u Rimu, ali kada je iz političkih razloga postalo opasno ostati tamo, otišao je sa njim u južnu Italiju, koja je tada bila pod normanskom vlašću. Papa je tamo Bruna hteo da ga postavi za biskupa u Ređiju, ali Bruno, pun čežnje za samoćom, ponovo je je ponuđenu biskupsku mitru uklonio. Papa je ispoštovao njegovu želju i dozvolio mu, da uz pomoć grofa Rogera osnuje novu kartuziju Santa Maria della Torre u biskupiji Squillace. Šarm te nov kartuzije je opisao u jednom čuvenom pismu. Bruno je u njoj preminuo 6. oktobra 1101. godine. Kada je njegov grob otvoren posle 400 godina, pronađeno je potpuno očuvano telo. Svetim je proglašen 1623. godine.

Ikonografija ga prikazuje u dugačkoj, beloj redovničkoj odeći vezanoj oko struka. Knjiga u ruka simbolizuje osnivača reda. Globus pod nogama je znak odricanja svetske počasti i bogatstva, a kruna od zvezda iznad njegove glave znači ljubav prema tišini i samoći. U Sloveniji, šezdesetak kilometara udaljenoj od Zagreba, postoji i danas čuveni kartuzijanski samostan Pleterje. Kartuzijanci žive po motu – „Krst stoji dok se svet menja”.