Sveta Faustina Kowalska je poljska redovnica i jedna od najvećih mističarki u istoriji Crkve, promoter otajstva Božjeg Milosrđa. Njeno pravo ime je Helena, rođena je 25. avgusta 1905. u mestu Glogovjec u Poljskoj. Odrasla je u siromašnoj porodici kao treće od desetoro dece. Od malena se odlikovala ljubavlju prema molitvi, radu i osetljivosti za siromašne. Već sa sedam godina počela je da oseća poziv na za dublje služenje Gospodinu. Po završetku školovanja imala je želju da uđe u samostan, ali su njeni roditelji bili protiv toga. Međutim, sa 20 godina se pridružila  Kongregaciji sestara Blažene Djevice Marije od Milosrđa . Uzela je ime Marija Faustina od Presvetog Sakramenta i narednih godina je radila u kuhinji, bašti i kao vratar samostana. Pri tome je promenila više samostana.

22. februara 1931. godine. doživljava mistično iskustvo, u kome ima viziju Milosrdnog Isusa, iz čijeg srca izlaze dva zraka u vidu krvi i vode koji se razlivaju po celom svetu i njoj Milostivi Isus poverava zadatak da se naslika i štuje takva slika i na takav način pokrene pobožnost Božanskom Milosrđu. Reč je o pobožnosti koja ima za cilj da po molitvi i na druge načine isprosi milosti i ljubav Božiju za ceo svet. Posebno je spolja vidljiva po slici Božanskog Milosrđa na kojoj piše “Isuse, ja se uzdam u tebe”.

Sveta Faustina je imala i druge natprirodne milosti, kao što su proricanje, čitanje ljudi srca, stigme, vizije i još mnogo toga. Pored toga, imala je velike duhovne i telesne patnje koje je prikazivala Isusu za spas ljudi i duša u čistilištu, a koje su joj svakodnevno narušavale zdravlje. Ona je patila na različite načine: sumnjajući u istinitost ukazanja; zbog nedoumica i nerazumevanja drugih; zbog nemogućnosti da Isusove želje sprovede u delo i teškoća na koje je nailazila pri tome; zbog greha čovečanstva kao i nezahvalnosti i hladnoće kojom ljudi odgovaraju Bogu na njegovu milosrdnu ljubav; osećala bi fizičku i duhovnu patnju kada bi se molila i žrtvovala za druge; i u svojoj dubokoj povezanost sa Isusom, osećala je njegove rane na svom telu, i njegovu smrtnu napuštenost. Velika pomoć i podrška u sprovođenju njene misije bio joj je njen duhovnik danas blaženik, vlč. Mihael Sopoćko, koji je nastavio i nakon njene smrti da širiti poruku Božjeg milosrđa. S. Faustina o njemu piše: „Ovaj sveštenik je velika, sve do ivica Bogom ispunjena duša.“

Sestra Faustina je iza sebe ostavila svoj Dnevnik koji je počela da piše 1934. godine a pisala ga je sve do svoje smrti. Sam Isus i njen ispovednik zapovedali su joj  da sva duhovna iskustva zapiše u dnevnik, kako bi sve što je doživela jednom moglo da koristi drugim dušama. Iz njega saznajemo mnogo o samoj svetoj Faustini i o o pobožnosti Božanskom Milosrđu. Shrvana tuberkulozom, umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. oktobra 1938 u svojoj 33. godini. Njeno telo tamo počiva u svetilištu Božanskog Milosrđa. Njenom duhovnošću bio je inspirisan i pokojni papa Ivan Pavao II. koji ju je proglasio svetom 30. aprila 2000. godine. Istog dana ustanovio je Nedjelju Božjega Milosrđa, koja se slavi prve nedjelje nakon Vaskrsa.

Sveta Faustina se štuje kao zaštitnica siromašnih porodica, dece, kućnih pomoćnica, kuvara, baštovana,  portira i vratara, i kao zaštitnica mladića i djevojaka koji žele da uđu u samostan kao i poljskog grada Lodza.