Crkva danas slavi sv. Grgura Barbagira biskupa koji je bio veliki sledbenik sv. Karla Boromejskog, i promoter tridentske obnove u Crkvi. Gregorio Đovani Gaspare Barbarigo rođen je 16. septembra 1625. godine u Veneciji. Njegova porodica je došla iz Istre i tamo je bio običaj da se o verskom vaspitanju brine otac. Osim toga, u šestoj godini, sa tri brata, ostao je bez majke. Otac je bio uzoran vernik koji je redovno molio časoslov, ali je sina učio i matematiku i filozofiju.

Pošto je učio latinski i grčki, i druge veštine kao što je javno govorenje, mačevanje, geografija, kartografija i drugo, počeo je da radi u diplomatskoj službi. Iako je mogao da ostvari zavidnu karijeru, osetio je Božji poziv i sa 30 godina primio je sveštenički red. Prvo je radio u Rim kao mlad sveštenik, a svom ocu je tada napisao da ništa neće tražiti jer je svestan svojih malih sposobnosti, ali da neće odbiti ništa što se od njega bude tražilo.

Barbarigo je postavljen za biskupa prvo u Bergamu, a zatim u Padovi, gde je ostao pune 33. godine. Za kardinala je imenovan 1660. godine. Još za vreme biskupske službe u Bergamu Barbarigo je došao na glas svetosti. Kao sv. Karlo Boromejski, želeo je da obnovi Crkvu prema dekretima Tridentanskog sabora. Jednom prilikom je u svojoj biskupiji imao 200 kandidata za svešteničko ređenje, ali je on želeo je red u Božijoj kući , sam je ispitao sve kandidate i dozvolio da se zaredi samo osmoro.

Kada je sprovodio biskupijsku Sinodu, zamerio je nekim kanonicima kojima se disciplina nije preterano  sviđala. Sličano je prošao i u nekim samostanima gde je pokušao da povrati prvobitni redovnički žar. Osnovao je mnoge hrišćanske škole, poboljšao je i unapredio kvalitet studija na Univerzitetu u Padovi, osnovao štamparije i održao dva biskupske sinode. Promovisao je dobrotvorni i socijalni rad. On se zalagao za jedinstvo Zapadne i Istočne Crkve. Preminuo je 18. juna 1697. godine, a svetim ga je proglasio papa Ivan XXIII. Zaštitnik je mnogih naselja, fakulteta, župa i crkava širom sveta.