Biskup  i crkveni učitelj. Zaštitnik korisnika Interneta. Svestrani naučnik i govornik, rođeni naučnik. Radio je za ljubav i pravdu u verskoj zajednici. Imao je razumevanja za slabosti svoje braće. Znao je sve pametno da vodi i usmeri na pravi cilj. Na današnji dan 636. godine umro je sv. Isidor Seviljski, biskup i crkveni učitelj. Odrastao je u svetoj porodici, jer su dva episkopova brata i jedna sestra takođe proglašeni svetima. Rano je ostao bez oba roditelja, pa se o njemu pobrinuo stariji brat Leander, iguman samostana. Tamo je Isidor stekao monaško vaspitanje u kome je voleo učenje, pobožnost i miran život. Ubrzo se zamonašio, a sa 30 godina nasledio je igumanovog brata u svojoj službi. Kao monah, Isidor je radio za ljubav i pravdu u verskoj zajednici. Stoga je napisao i monaško pravilo koje se pokazalo vrlo mudro sročenim i pogodnim za živu uzajamnu ljubav monaha. Imao je razumevanja za slabosti svoje braće. Znao je sve pametno da vodi i usmeri na pravi cilj. Takođe je bio rođeni naučnik. U biblioteci se osećao kao da je u utočištu. Dobro je poznavao stare pesnike, filozofe, istoričare, prirodnjake i druge. Iznad svega,pronašao je sebe u Reči Božijoj, koju je protumačio i svojim delima. Ipak, Bog ga je podigao iz knjiga i pripremio mu biskupsko sedište gde je 601. zamenio svog brata Leandera u Seviljkskoj biskupiji. Bio je biskup 30 godina i svi su bili prožeti poučavanjem i marljivim radom u kojem su njegove veštine javnog nastupa došle do izražaja. Pre nego što je umro, svoju imovinu je podelio siromašnima, jer je želeo da umre potpuno siromašan, slično njegovom večnom primeru Isusu Hristu koji nije posedovao ništa. Isidor je umro 4. aprila 636. godine i sahranjen je sa svojim svetim bratom Leanderom i sestrom Florentinom. Zaštitnik je školske dece, učenika, Interneta, računara, korisnika računara, računarskih tehničara, informatičara, topografa, filozofije i književnosti i mnogih naselja, parohija i crkava širom sveta.

 Nekoliko misli današnjeg svetitelja: Ko želi da bude stalno sa Bogom, mora često da se moli i čita. Naime, kada se molimo, razgovaramo sa Bogom, a kada čitamo, Bog govori sa nama.

Obe blagodati pružaju se čitanjem svetih spisa. Ona uči umnom umu, ali takođe vodi čoveka, otrgnutog od sujete sveta, ka ljubavi prema Bogu.

Niko ne može dokučiti značenje Svetog pisma ako se s njim ne sprijatelji čitajući ga.

Napisano je: Voli ga i on će te podići, proslaviće te,

HKM