Jedan od najvećih svetaca 19. veka nesumnjivo je bio sveti Ivan don Bosko, koga Crkva danas slavi. Poticao je iz veoma siromašne porodice iz malog grada u blizini Torina, Becchi gde je rođen 1815. godine. Sa dve godine ostao je bez oca, pa je zajedno sa majkom Margaretom preuzeo brigu o porodici. Kao dečak bavio se poljoprivredom i čuvao krave. Svojom veselom i vedrom naravi pobrao je simpatije svih generacija, a to će se pokazati kao providonosno u njegovom daljem radu.

Mnogo je radio, jer je želeo da se obrazuje, a pre svega je voleo mlade koje je okupljao i poučavao u veri. Osnovao je klub veseljaka i često je sa prijateljima odlazio u prirodu. Voleo je da jaše i da hoda po užetu dok je recitovao svoje stihove. Naučio je nekoliko zanata kao što su obućarski, stolarski, zlatarski, krojački, šivenje, izrada alata i dečijih igračaka. Znao je da pravi sladoled, uvezuje knjige i slične praktične stvari, što je zaista znao da primeni u radu sa mladima. Naučio je latinski i postao sveštenik sa 26 godina.

Posvetio se najpotrebnijima: siromašnoj i zapuštenoj deci koju je obučavao za život. Vodio je računa i o radničkim porodicama, jer je većina dece kojoj je bila potrebna njegova briga poticala od njih. Za takvu brigu osnovao je dve družbe: salezijance i Družbu sestara Marije Pomoćnice. Obe Družbe se bave obrazovanjem mladih. Sveti Ivan Bosko umro je na današnji dan 1880. godine, a svetim je proglašen 1934. godine.