Današnji , sv. Ivan Eudes bio je pravi sin Normandije. Rođen je u Riju 14. novembra 1601. Snažne građe, izdržljiv i uporan, razborit i obdaren velikim organizacionim sposobnostima, bio je sposoban za dela trajne vrednosti. Jedno vreme se školovao u isusovačkom kolegiju, gde je kao član Marijine kongregacije zavoleo Majku Božiju I celog života ostao njen veliki štovatelj.

Veliki osnivač tzv Francuske škole, Pjer de Berul primio je Ivana u svoj oratorij. U toj školi velikog učitelja duhovnosti Ivan je naučio teocentrizm i hristocentrizm, odnosno da u središtu hrišćanskog života gleda Boga i Hrista.

Za sveštenika je zaređen u decembru 1625. godine i postao je snažan, sposoban, uporan, mistik, čovek duboke kontemplacije i široke aktivnosti. Njegova snaga bila je Euharistija. Toliko je cenio svetu misu pa je mislio da će mu za nju trebati tri večnosti: jedna večnost pripreme, druga kako bi je dostojno proslavljao i treća da se  za nju zahvali. Dve godine posle ređenja, Ivan je otišao da pazi bolesnike koji boluju od epidemijskih bolesti, na šta ga je terala hrišćanska ljubav. Sa velikim žarom punih četrdeset godina posvetio je župnom pastoralu. Izlagao je evanđeosko učenje na dohvat svih slojeva ljudi prilagođavajući se njihovim potrebama.

Kao narodni misionar bio je veoma uspešan, ali je brzo shvatio da su narodne misije samo podsticaj, odnosno početni impuls. Sveštenik koji živi među ljudima mora biti stalni izvor tog podsticaja svojim svetim i uzornim životom, svešteničkim zalaganjem i vođstvom u veri i samopožrtvovanju. Ivan je video da ima dovoljan broj sveštenika, ali da ih nema toliko dobro obrazovanih i izgrađenih. Zbog toga je radio na tome da se, po preporukama Tridentskog sabora, osnivaju uzornia sjemeništa gde bi se dečaci od malih nogu izgrađivali u duhovnosti i stekli solidno obrazovanje. Pojedinci to nisu tako razumeli pa je došlo do nesporazuma.

Ivan je napustio Oratorij da bi ostvario ovaj plan. On je vrlo dobro znao da pobožnost hrišćanskog naroda umnogome zavisi od pobožnosti njenih duhovnih pastira. Ako su oni dobri i pobožni, i njihov narod će biti takav. Osnovao je Isusovo i Marijino društvo, koje se staralo o obrazovanju sveštenika. Takođe je osnovao društvo za rad sa devojkama koje su se našle na ulici. Organizovao je posebne kuće za ove devojke i osnovao je  žensko društvo koje će brinuti o njima i pomoći im da se vrate čestitom i pošteniom životu. Napisao je i objavio brojna dela za sveštenike i vernike. Umro je 1680., a svetim ga je proglasio papa Pio I 1925. godine.