Crkva 30. maja odaje počast Ivan Aršekoj, francuskoj svetici iz 15. veka poznatoj po dubokoj pobožnosti i izuzetnom rodoljublju, zbog čega je sa 19 godina spaljivanjem na lomači okončala ovozemaljski život.

Današnje vreme je stvorilo je kod mnogih vernika gotovo lažan osećaj neophodnosti pacifističkog pristupa društvu, pa jednostavno više nije dovoljno jasno kako i pojedinac i društvo imaju pravo na pravnu odbranu od nepravednog napadača. U tom smislu, mnogima je danas teško da shvate ulogu svete Ivane Arške, a još teže kako je jedna ratnica uopšte proglašena svetom. To što su njenu zemlju – Francusku – tlačili nepravedni engleski osvajači, danas ne znači mnogo. Stoga je važno za primer svete Ivan Arške i za nas danas, za naše životne prilike, da vidimo šta znači pravna odbrana i koliko je ona u skladu sa crkvenom doktrinom.

Ivana Arška ili kako je još nazivaju Ivana Orleanska, ponekad i Devica Orleanska, rođena je u pobožnoj seljačkoj porodici 6. januara 1412. godine. U to vreme besneo je Stogodišnji rat između Engleske i Francuske, počevši od 1337. godine engleskim ekspanzionističkim aspiracijama na Kraljevinu Francusku, a teške su bile i crkvene prilike jer je na papskom prestolu bio jedan papa, ali su postojala I dvojica antipapa. Sve je to, naravno, uticalo i na Ivanu.

Njeni biografi navode da je kao dete pokazivala izrazitu bogobojaznost i pobožnost, a posebno je negovala pobožnost prema Imenu Isusovom i pobožnost prema Devici Mariji. Zavetovala se na devičanstvo i svakodnevno hranila svoj duhovni život euharistijom, molitvom i čestim ispovestima. Takođe, prema sačuvanim zapisima, imala je mistična iskustva.

S druge strane, Ivana je veoma snažno i bolno osećala nepravde koje su zadesile njen narod, a pored bogate duhovnosti imala je i izražen osećaj za politiku, odnosno žar za oslobođenje od engleskih osvajača. Tako je sa 17 godina, 1429. godine, na razne načine počela da osnažuje svoje duhovno slabe sunarodnike i tako je pronašla način da dođe do francuskog dofena Šarla, budućeg kralja, i uveri ga u važnost svoje misije.

Kada je grad Orleans bio pod opsadom engleskog kralja, ona je 22. marta 1429. diktirala i poslala pismo osvajačima, tražeći od njih pravedan mir u ime Isusa i Marije kako bi sprečila bratoubilačko krvoproliće između dva hrišćanska naroda. Međutim, njen predlog nije prihvaćen i posle duge bitke Francuzi su pobedili brojne Engleze pod njenim vođstvom. Ona je potom odvela prestolonaslednika na krunisanje u Remsu, a on joj je kao kralj Karlo VII dodelio plemićku titulu.

Ubrzo potom, 23. maja 1430. godine, Ivana je upala u zasedu od Burgunda, te su je predali Englezima. Englezi su je, s druge strane, posle dugog i teškog procesa osudili za jeres i spalili je na lomači kao vešticu. Proces su vodili crkveni ljudi, ugledni teolozi tog vremena, koji su je, zaslepljeni činjenicom da Ivana dolazi sa neprijateljske francuske strane, osuđivali kao ličnost, ne želeći da vide svetost i nadahnuće njenog života. Tako je, posle primljenog posljednjeg pomazanja i popudbine, odvedena u zoru 30. maja 1431. godine. na gubilište i tamo spaljen. Zabeleženo je da je na putu zamolila sveštenika da pred njom drži procesijski krst, a gledajući Raspetog dok je umirala, prizivala je ime Isusovo.

Oko 25 godina nakon ovog procesa pokrenuto je preispitivanje zakonitosti takve osude i, nakon iskaza mnogih svedoka, prvobitna presuda je poništena kao nepravedna, a Ivana je  proglašena vernom Crkvi i onom koja je bla nadahnuta Božijom misijom. Papa Pio IX proglasio je blaženom 1909. godine a Benedikt XV. proglasio je svetom 1920. godine.

Iako se posebno štuje u Francuskoj, gde je slave kao nacionalnu junakinju, Ivana Arška je primer drugim narodima kako patriotizam ima veliku vrednost i kako svaki narod ima pravo na pravnu odbranu od nepravednih napadača. Naravno, sve u ime ljubavi i u skladu sa Božjim zakonima.

Sveta Ivana Orleanska se poštuje kao zaštitnica zatvorenika, vojnika i mučenika, a takođe i kao zaštitnica žrtava silovanja i onih kojima se rugaju zbog pobožnosti.