Sveti Jeronim se ubraja među najznačajnije ličnosti u čitavoj istoriji crkve. On je crkveni naučitelj i jedan od četiri crkvena oca zapadne Crkve. Rođen je oko 345. godine u Stridonu, mestu koje se nalazilo na granici rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Njegov život je bio veoma turbulentan. Iako je rođen u hrišćanskoj porodici, svoj život je započeo naklonje  svetovnim vrednostima, izgrađujući sebe pre svega u znanju, a manje u veri. Ipak, vremenom će u njemu porasti želja za harmonijom obrazovanja i vere, i po znanju će postati erudita, a po veri izuzetan uzor. Kao mladić otišao je u Rim na studije, gde ga je, posle dobre pripreme, u vaskršnjoj noći 366. godine krstio papa Liberije, tada je započeo novi život. Zbog svoje teške naravi i „dugog i oštrog jezika“ otišao je iz Rima u palestinsku pustinju, gde je živeo kao eremit (pustinjak), učio je hebrejski i usavršavao grčki. Zatim je otišao u Antiohiju u Siriji, gde je 378. godine zaređen za sveštenika.

Jeronim je hteo da ukroti svoju narav pokorničkim životom. Svestan svoje teške naravi, često se skrušeno molio: „Oprosti, Bože, jer sam Dalmatinac!“. U pustinji je mnogo čitao, proučavao Sveto pismo i marljivo učio hebrejski jezik. Kao najboljeg i najsposobnijeg za prevod Svetog pisma na latinski, tada zajednički jezik, papa Damaz je pozvao upravo Jeronima. Papa Damaz je cenio Jeronima, pa ga je uzeo za svog tajnika. Na prevodu je radio više od 20 godina i time svoje znanje, izvanredno kritičko mišljenje i radnu veštinu stavio u službu Crkve. Uz prevod je dao i veoma vredne komentare. Tako je nastao najpoznatiji prevod poznat kao Vulgata, koja je mnogo vekova bila zvanično Sveto pismo. Bio je slavan i veoma cenjen, tako da su neki u njemu videli budućeg papu. To predviđanje se nije ispunilo. Tokom putovanja u Carigrad, Jeronim se susreo sa carigradskim arhiepiskopom Grigorijem Nazijanskim. Veoma je uticao na njega i oduševio ga delima Origena.

Razočaran naslednikom pape Damaza, Jeronim odlazi iz Rima u Jerusalim i osniva škole i samostane, zalažući se i rečju i delom za lepotu vere, a pored toga se posebno starao o prijemu hodočasnika koji su dolazili da posete mesto Hristovog rođenja. Prema predanju, Jeronim je poslednje dane svog života proveo u pećini u Betlehemu blizu mesta Isusovog rođenja. Zdravlje mu se pogoršalo, a vid je počeo da mu sve više pada. Iscrpljen, slep i usamljen, Jeronim je, posle tolikih borbi koje je vodio celog života, konačno našao svoj mir u Gospodinu 30. septembra 420. godine.

Jeronim je uvek naslikan pored lava. Jednom je hromi lav zalutao u betlehemski samostan. Redovnici su se od straha razbežali, a Jeronim je prišao hromom lavu i izvadio veliki trn iz njegove bolne šape. Izlečeni lav je ostao sa Jeronimom i postao mu prijatelj. Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevodilaca, bibliotekara, nastavnika i studenata