Sveta Katarina Aleksandrijska, omiljena svetica, devica i mučenica. Njeno čašćenje je široko rasprostranjeno i na Istoku i na Zapadu. Rođena je u 3. veku u egipatskom gradu Aleksandriji. Po predanju potiče iz ugledne plemićke porodice. Poznata je po svojoj izuzetnoj lepoti, učenosti i mudrosti. Neki hrišćanski pustinjak naučio ju je hrišćanstvu i krstio.

Car Maksimin je naredio da svi stanovnici Aleksandrije moraju da dođu u hram i prinesu žrtvu idolima. U hram je došla i Katarina, suprotstavila se caru i pozvala hrišćane da ne prinose žrtve idolima i neka se suprotstave carevoj naredbi, a prigovorila je i samom caru: „Zašto mučiš ljude čašćenjem idola? Upoznaj pravog Boga, Tvorca svemira i njegovog jedinorođenog Sina, Isusa Hrista, koji je svojim krstom oslobodio ljude iz pakla!” Car je naredio da mu je posle žrtvovanja dovedu u palatu. Car je pokušao sve što je bilo moguće da pridobije njenu naklonost. Pozvao je pedeset najučenijih filozofi i govornika njegovog carstva da pokušaju da opovrgnu njenu doktrinu i pridobiju je za paganstvo, a on sam obećao joj je veliku nagradu i ponudio brak. Katarina je svojom mudrošću, hrabrošću i dobrim poznavanje filozofije i teologije, pridobila  na svoju stranu mudrace koji su, prosvetljeni milošću, prešli u hrišćanstvo. Tada je car naredio da se zatvori i muči; a kada Katarina nije popuštala ni pred tim iskušenjima, naredio im je da je raseku točkom načičkanim bodežima. Ali točak se raspao. Onda su je izveli van grada i odsekli joj glavu, a anđeli su njeno telo odneli na goru Sinaj i tamo ga sahranili. Na tom mestu je kasnije podignut čuveni samostan svete Katarine, koji i danas postoji. Sveta Katarina se prikazuje kao plemkinja, okružena ružama, sa palmom u ruci i točkom načičkanim bodežima, ili njena veridba za Hrista. Ona je zaštitnica devojaka, teologa, studenata, učitelja i filozofa.

Sa spomen danom sv. Katarine vezuju se izreke: Sv. Kata, sneg za vrata! Katarina iskače van, do Božića mesec dan!

Srećan imendan slavljenicama!