Danas slavimo Kuzmu i Damjana, dvojicu svetaca i mučenika, omiljenih među vernicima još od davnina.  Rođeni su u III. veku u Arabiji. Studirali su medicinu u Siriji. O njima su vekovima kružile mnoge legende prema kojima su bili braća blizanci i lekari, pobožni ljudi koji su svojim lekarskim umećem lečili ne samo od telesnih bolesti, već i od duševne praznine, i svojim strpljenjem i dobročinstvom privukli su mnoge hrišćanstvu. Njihovi biografi kažu: „Prvo bi se molili nad bolesnima i blagoslovili ga, gledajući u njemu pre svega Božije stvorenje“. Njima se takođe pripisuju mnoga čudesna izlečenja koja su vršili u ime Božije, i najneobičnije, koja se često prikaziuju u ikonografiji i slikarstvu, pominje se presađivanje noge mrežom pokojnog Etiopljanina belcu. Kada se bolesnik probudio iz sna, primetio je kako ima jednu belu nogu a drugu crnu.

Živeli su u doba cara Dioklecijana, koji je progonio hrišćane. Lečili su i apostolski delovali sve dok ih prefekt Lisije nije podvrgaookrutnim mukama, a potom su im odsečene glave. Sve su to trpeli zbog svoje hrišćanske vere.

Štovanje sv. Kuzme i Damjana rašireno je u Crkvi od IV. veka. jedno od središta njihovog štovanja bio je grad Kiros u severnoj Siriji, gde im je već u 5. veku. bila posvećena crkva. Na njihovom grobu je čudesno izlečen car Justinijan (5./6. vek) od opasne infekcije koju je zadobio prilikom ranjavanja i u znak zahvalnosti im je podigao veličanstvenu crkvu u Carigradu. U Rimu im je u 6. veku. posvećen oratorij u bazilici Santa Maria Maggiore, dok im je papa Feliks III. sagradio baziliku. Ovi sveci se nalaze na mozaicima u Raveni, sagrađena im je bazilika u Sardiniji, a o njihovom štovanju u galskoj oblasti piše sveti Grgur Turonski. Oni su zaštitnici lekara, farmaceuta i pacijenata.