U Časoslovu naroda Božjeg na praznik Sv. Marije Magdalene se kaže: „Primljena je među Hristove učenike. Bila je prisutna njegovoj smrti i vrlo rano na Vaskrs videla je Otkupitelja koji je ustao od mrtvih. Njeno poštovanje u zapadnoj crkvi posebno se proširilo u 12. veku.“ A šta je prethodilo Magdaleninom uvrštavanju među Hristove učenike nije sasvim izvesno. Tu se bibličari razlikuju. Većina veruje da je Magdalena bila veliki obraćenik i pokajnica, pa je slikari često prikazuju kako Isusove noge pere suzama i briše ih kosom. Tako je poistovećuju sa javnom grešnicom koja je ušla u Šimunovu kuću i učinila ono što Simun nije uspeo. Prikazuje ju kao palu ženu koju svi odbacuju, ali ne i Isus, već joj on vraća prvobitno dostojanstvo koje je izgubila za života i tako će, nakon otkrivanja vrednosti vere, postati Hristova učenica u punom smislu te reči.

Kada Crkva štuje Magdalenu, u njoj štuje Hristovu učenicu, onu koja je bila u podnožju Hristovog krsta, koju pominju jevanđelisti i onu koja je prva videla Vaskrslog i postala vesnik njegovog vaskrsenja. Sv. Jovan jevanđelist u 20. poglavlju svog Jevanđelja je odlično opisao susret Marije Magdalene i Vaskrslog Hrista. Tumačeći taj tekst, solunski nadbiskup Grigorije Palama, čiji je uticaj u Istočnoj Crkvi bio značajan kao Tome Akvinskog u Zapadnoj, napisao je veoma duboku teološku misao, naime da ovaj tekst, kao i svaki drugi biblijski tekst, treba koristiti za kontemplaciju i mistiku, molitvu i doživljavanje Gospoda našeg Isusa Hrista.

Sveta Marija Magdalena je veliko i trajno nadahnuće umetnicima, propovednicima i duhovnim piscima. Takođe je veoma popularna u puku. U našim krajevima njoj su posvećene brojne crkve i podignuti brojni oltari. Zbog svog prisustva pod krstom, postala je tip vernog Isusovog učenika. Kada su ga skoro svi napustili, ona je ostala verna. Mnoge žene nose Magdalenino ime, a zaštitnica je frizera, proizvođača parfema i pomada, baštovana, vinogradara i učenika.