Sveti Pavle Miki, po narodnosti Japanac, a po zvanju isusovac, živeo je u prelomnom periodu istorije svog naroda. Nakon pada carske vlasti, Japan je u periodu od oko 100 godina bio središte sukoba između feudalnih glavara. Sveti Franjo Ksaverski počeo je 1549. godine u Japanu prilično uspešno misijsko delovanje. Iako su novo obraćeni hrišćani bili trn u oku japanskim religijama, broj vernika je rastao velikom brzinom. Vojni vlastodršci u početku su pokazivali  veliku naklonost prema hrišćanima. Ali, je 1587. g. došlo do promene stava pa je dalje propovedanje hrišćanstva zabranjeno, a naređen je i progon svih misionara iz Japana. Od tada je Crkva u Japanu bila izložena velikim pritiscima i napadima. 1593. godine dozvoljeno je grupi franjevaca sa Filipina da deluju u Japanu, ali će zbog sukoba sa Korejom i nesuglasica sa Španijom, strah od stranaca rasti. U toj napetoj atmosferi na smrt razapinjanjem na krst osuđeno je 6 franjevaca i 15 pomoćnika. Uz njih su osuđena i trojica isusovaca, među kojima se posebnom odanošću isticao Pavle Miki, kao i nekoliko vernika. Tako je tog 5. Februara 1597. pogubljeno 26 osoba, koje su kao njihov Učitelj, život završili smrću na krstu.