Sveti Toma Akvinski, koga Crkva danas slavi, bio je dominikanac, sveštenik i crkveni naučitelj. Rođen je 1225. godine u zamku Akino u južnoj Italiji. Odrastao u čuvenoj benediktinskoj opatiji Monte Kasino, kolevci zapadne kulture, od malih nogu pokazivao je žeđ za znanjem. A u opatiji je ostao upamćen po pitanju: „Šta je Bog?“ Toma Akvinski je iz opatije otišao u Napulj. Tu je upoznao i novoosnovani red prosjaka, dominikance. Kada je hteo da im se pridruži, roditelji su se usprotivili, ali uporni Toma je znao da se izbori za svoj poziv i postao je dominikanac, čime se ponosio ne samo njegov red, već i cela Crkva.

Dominikanci su poslali Toma na dalje studije svom drugom slavnom subratu, sv. Albertu Velikom. Među studentima, Toma se nije najbolje snašao, pa su mu kolege dale nadimak “nemi vo”. Veliki učitelj je, međutim, u svom učeniku prepoznao dubine i širine, pa je proročki izjavio da Toma sada izgleda kao nemi vo, ali kada taj vo progovori, čuće ga ceo svet. I tako je bilo.

Već sa 23 godine Toma je postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Napisao je mnoga filosofska i teološka dela, a najpoznatije delo je Teološka suma u ​​tri dela, u kojoj se sistematski bavio celokupnom teologijom. Uz svu svoju učenost, ili možda baš zbog nje, Toma je uvek bio i ostao jednostavan čovek, mistik i srcem i dušom. On se usrdno štovao Presveti Sakrament, i pevao najlepše himne o tome, među kojima su „Hvali Sion Spasitelja“ i „Klanjam ti se smerno“. Mnoge pape su često citirale Tomina dela u svojim enciklikama.

Sveti Toma Akvinski je preminuo relativno mlad, u 49. godini. Bilo je to 7. marta 1274. godine na putu za Lion gde je održan opšti crkveni sabor. Na putu se Toma onesvestio i zaustavio se u samostanu Fosa Nova kod Rima. Za sveca je proglašen 1567. godine, a potom i za crkvenog naučitelja. U sebi je sveti Toma Akvinski spojio veliku učenost i najdublju pobožnost. Naime, učenje bez pobožnosti ne vredi mnogo, pa možemo reći da je Toma bio ne samo veliki učenjak, već i veliki svetac.