Dominikanski misionar, evanđelist, svestrani intelektualac. Jedan od najvećih propovednika i čudotvoraca u istoriji Katoličke crkve. Pokajnički i asketski život dao mu je izvanrednu moralnu snagu koja je delovala na mnoštvo. Njegov život odgovarao je rečima koje je propovedao narodu i tako je obratio mnoge nevernike. Danas je Sv. Vinko Ferer, prezviter. Rođen je u Valensiji oko 1350. godine kao sin gradskog beležnika. Sa 17 godina ušao je u dominikanski samostan i postao najpoznatiji propovednik svog vremena u Redu otaca propovednika. Posle hirotonije postao je profesor teologije u katedralnoj školi u Barseloni. Kao propovednik obišao je Španiju, Italiju, Savoju, Švajcarsku i Francusku. Živeo je asketskim životom. Stajao je pred pukom poput drugog Jovana Krstitelja. Jeo je jednom dnevno, osim nedeljom. Moralnu snagu dao mu je pokajnički i asketski život. 20 godina se bavio misionarskim radom. Tako je došao do Bretanje među obične ljude, gde je završio svoje misionarsko delo. Mirio je zavađene, čak i tamo gde je bilo ubistava. Ljudi iz dalekih zemalja dolazili su da ga slušaju. Niko nije ostao ravnodušan prema njegovom govoru o Bogu i objavljivanju jevanđelja. Tradicija kaže da je često narodni plač bio toliko velik da je morao da prekida svoje propovedi. Sveti Vinko je čudesno izlečio sve vrste pacijenata koji bi to od njega tražili samim znakom krsta ili polaganjem ruku i s pravom se smatra posebnim zaštitnikom svih vrsta pacijenata. Ne samo da je vršio čudesna isceljenja, već je slao i druge širom sveta da ih čudesno izvode, tako da su njegove sopstvene haljine u raznim delovima sveta čudesno isceljivale bolesnike kada su ih samo dodirivali. Preminuo je u Vannesu 5. aprila 1419. Odmah nakon njegove smrti uslišani su mnogi koji su uticali na njega. Tu je i „Bratstvo sv. Vinko Ferrerski “koju je osnovao dominikanac, otac Ljudevit Marija de Bljinije  1979. godine. Danas su priznati kao društvo papskog prava.