Gospode, ko da prebiva u tvom šatoru? (Ps 15, 1a)

Liturgijska čitanja ove nedelje otkrivaju nam pred očima jednu veliku i bogatu temu: gostoprimstvo. Naime, u prvom čitanju čujemo kako je Avraam ugostio tri stranca, odnosno tri nepoznata čoveka, kako su im on i njegova supruga Sara obezbedili mesto za odmor i nahranili ih. U ova tri tajanstvena gosta Crkva je od početka čitala lik Boga koji dolazi u posetu Avraamu i donosi radosnu vest da će njegova žena Sara zatrudneti i roditi sina.

Štaviše, jevanđelje današnje nedelje nam pokazuje da Marta i Marija ugošćuju Isusa. Marta je bila zauzeta poslom i služenjem, dok je Marija zauzela stav učenika: sedela je do Isusovih nogu i slušala njegove reči. Stoga se u Svetom pismu, na ovim i drugim mestima, Bog pokazuje kao putnik i hodočasnik koji na svom putu postaje gost na raznim sastancima, trpezama, u kućama i sl.

Čitajući jevanđeljski odeljak primećujemo izvesnu tenziju između sestara: Marti je očigledno smetalo što je morala sama da radi sve poslove dok njena sestra sedi. Stoga ona moli Gospoda da joj naredi da joj pomogne. U ovom tekstu ne treba da vidimo Martu kao onu koja „igra lošu ulogu”. Time bismo obezvredili značaj i veličinu ljudskog rada i marljivosti. Marta i Marija nisu žestoke rivalke. Naprotiv, i Marta i Marija pokazuju gostoprimstvo svom gostu.

Pa u čemu je razlika? U svojoj brizi i trudu, Marta je u opasnosti da zaboravi ono najvažnije, a to je prisustvo gosta, u ovom slučaju Isusa (pape Franje). Marija je prepoznala ono što je u datom trenutku bilo najvažnije, odnosno prepoznala je u svom domu prisustvo ne samo jednog od gostiju, već prisustvo Gosta, ispisanog velikim slovom.

Dakle, Bog je sebi napravio gost za trpezom i u kući običnih ljudi. Zato su hrišćani od samog početka veoma cenili vrlinu gostoprimstva: jer u svakom gostu prepoznaju samoga Hrista. Kako je poražavajuće i kako je tužno čuti da se neko u našoj sredini, među nama hrišćanima, oseća odbačenim i neprihvaćenim! Ne radi se samo o osećanju, svađi, nesporazumu. Ne, radi se o tome kada, iako smo vernici, usvojimo trajni stav odbacivanja i neprihvatanja prema bližnjima.

Ipak, ne samo da je Bog učinio sebe gostom u životu ljudi, kako čitamo u Svetom pismu, ne samo da nas susreće u drugim ljudima kojima smo pozvani da ukažemo gostoprimstvo, nego je sam Bog domaćin, onaj koji hoće da nas primi u goste.u svom carstvu. Neka i naš život bude dostojan odgovor na Božije gostoprimstvo, odnosno na Božiju dobrotu koju nam pokazuje i pruža!

VN