Foto:Pexels

Imam više od trideset godina i sve dosad sam učio, studirao i radio. Živeo sam skromno i nisam trošio novac. Napravio sam nekoliko unosnih poslova, dobro unovčio sredstva i sve to je urodilo velikim plodom. Mogao bih odmah prestati da radim i bio bih osiguran do kraja života. Da li sam zbog toga što imam više od ostalih na pogrešnom putu? Čitavog života sam se odricao stvari, nikad nisam putovao, nikoga prevario. Uvek sam davao siromašnima i onima kojima je bilo potrebno, kao i za crkvene potrebe. Odjednom imam lošu savest, jer sam bogat u vremenu kada svi pričaju samo o krizi, o siromasima, izbeglicama…

Zoran

Dragi Zorane, kada uporedimo bogatstvo i spasenje, bogatstvo ne vredi ništa, zato Socijalno učenje Katoličke Crkve i govori: pravo na privatno vlasništvo je prirodno pravo svakog čoveka, pravo temeljno za njegovu autonomiju i razvoj osobe, ličnosti, ali Učenje tada s jednakom snagom podseća na njegove obaveze u odnosu na društvo u kojem živi. Dobro se gleda i na dobit, koja je snaga za ekonomski razvoj društva. Hrišćanin bi trebalo da živi na način koji dozvoljava da se dobit umnožava na univerzalni način (tako da se pritom nikoga ne zaobilazi), izbegavajući gomilanje bogatstava na egoistički i parazitski način i uništavajući ekologiju. Materijalno blago treba da se koristi po Božjoj mudrosti, koja je stvorila sve za punoću života čoveka kao pojedinica, kao i za celo društvo i sve ljude.

Bogatstvo (to znači materijalni posed) nije greh i čovek nije grešnik zato što je bogat.

Ako si dobra stekao pravedno, ako činiš dela milosrđa, nema razloga da imaš grižu savesti.

Kako mogu da ti pomognem? Samo tako da ti predložim da napraviš ispit savesti. Ako se savest budi, znači da ima razloga za to i da postoji neki greh, ali napominjem da bogatstvo nije greh. Činjenica je da možda imaš »lošu savest«…

Bogatstvo je Božja milost, On nam je sve dao, predao u naše ruke svekoliko blago ovoga sveta i sve stvoreno. Pitanje je samo kako se mi koristimo bogatstvom. Ni u Biblji ni u Katekizmu Katoličke Crkve ni u Socijalnom učenju Katoličke Crkve nećeš naći ništa protiv bogatstva i bogatih ljudi. Bog nije dao čoveku samo Raj (Post 2, 8), nego i čitavu zemlju (Post 1, 28), svoje miljenike Abrahama, Izaka i Jakova učinio je bogatim, dao im je i dug život. Ali način na koji se koristimo bogatstvom, na kakv način smo ga stekli – e, tu će se odmah pojaviti mnogo grehova: oholost, idolopoklonstvo, zavisnost, zavist, gnev, požuda… – i mogli bismo dalje da nabrajamo. To Isus snažno podvlači i lepo objašnjava u paraboli o bogatom čoveku i siromašnom Lazaru (Lk 16, 19–31). Nije problem u tome što si bogat, pitanje je gde je Bog u toj priči.

Mnogo ljudi upada u đavolsku zamku – mnogi od nas govore: »Bog je kod mene na prvom mestu« – i mnogo puta to je istina, Bog je kod njega na prvom mestu, ali postoji i drugo, i treće, i četvrto mesto i ispada da imamo nekoliko bogova, da smo idolopoklonici. Ali Bog je jedan, sve je u Njemu, kroz Njega i za Njega.

Prva zapovest kaže: Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Sve šta imamo, imamo od Boga, zato hrišćanin uvek zahvaljuje Bogu pre svakog jela, jer i naš razum i posao su Njegov dar i u srcu je zahvalnost. Kada imamo lošu savest, znači da se pojavilo moje ja, oholost.

Papa Franjo je na početku svog pontifikata odlučno nastupio protiv nepravednog korišćenja bogatstva u svetu i tada je govorio o milostinji: ako je milostinja data od našeg viška, to znači da preziremo onoga kome dajemo. Milostinja se daje od onoga što imam, a ne od mog viška. To su snažne reči, ali istinite. Miran život je po Hristu, s Hristom i u Hristu, jer nikad neće biti mirno naše srce dok se celo ne upokoji u Hristu!

vlč. Gžegož Hudek