Dragi krizmanici i  kumovi, 

nastavljamo naše razmišljanje o darovima Isusovog duha koje vam želi Isus podeliti u sakramentu krizme. Prošli put smo govorili o dara mudrosti. Danas bih hteo skrenuti vašu pozornost na dar znanja.

U vreme pandemije otkrili smo važnost struke – medicine, odnosno njenih grana epidemiologije, infektologije i pulmologije. Svakodnevno smo dobivali informacije, preporuke, prognoze i savete od stručnjaka, lekara i naučnika, od jedan put su do tada ličnosti sakrivene u svojim laboratorijumima i bolničkim odelenjima izašle na videlo i postali zvezde čiji glas se pozorno slušao. I svaka odluka koju su doneli političari i pravnici pozivala se na mišljenje struke – epidemiologije i infektologije.

Slikovito možemo reći da i krizmanik primajući sakrament krizme na koji se pripremao katehezom u svojoj župnoj zajednici postaje stručnjak. U obredu podele krizme biskup se obraća krizmaniku rečima : Primi pečat dara Duha Svetoga. Naš nadbiskup Stanislav Hočevar ovu formulu objašnjava ovako, parafraziram : Sakramentom krizme Crkva u osobi biskupa prihvata krizmanika kao verodostojnog tumača Isusovog Evanđelja i time i nauka Crkve. 

Ova misija/poslanje tumačiti, naveštati Evanđelje pretpostavlja znanje. Pod znanjem ovde ne razumemo nabrajanje nekih podataka kao da listamo u nekoj enciklopediji o svetskim religijama ili guglamo po Vikipediji. Znanje je dar koji nam daje sam Isus kao svojim vernim prijateljima. Isusov Duh nas uvodi u spoznaju istine. Hrišćanin kao Isusov sledbenik kojeg vodi Isusov Duh ima jasno u ovim osnovnim istinama, možemo reći da zahvaljujući Isusovom Duhu spoznajom prihvata i shvata ove istine :

Iza vidljivog i opipljivog sveta stoji stvaralačka ljubav Boga. Ona je izvor postojanja. Svet, čovek, priroda nisu samodovoljni, zatvoreni u sebi, prepušteni sebi već njima prethodi onaj koji je na početku kao Prvi Uzrok koji zovemo Bog. Ali Bog nije samo večno apsolutno biće ugledano u svoju savršenost. Isus Hrist nam otkriva tajnu Božijeg bića kao Ljubavi – večne, savršene, apsolutne ljubavi u kojoj se nalazi savršeno darivanje – Bog Otac koje povlači savršeno primanje – Bog Sin i veza koja zauvek spaja Darovatelja i Primatelja je Duh Sveti – to je otajstvo Boga kao Presvetog Trojstva. 

Bog Sin je postao čovekom Isusom iz Nazareta da nam upravo na razumljiv način približi Boga kao dobroga Oca kojem je stalo do nas i koji nas želi učiniti svojom voljenom decom. Isus Hrist je doživeo na najintenzivniji način ljubav Boga Oca – upravo u trenucima umiranja i smrti Bog Otac ga je pratio i nije dozvolio da ga proguta tama smrti. Božija očinska ljubav deluje kao spasavajuća snaga koja preobražava tamu u svetlo, tugu u radost i smrt u život. Uskrsli Isus je uzašao na nebo što znači da je u potpunom zajedništvu sa svojim nebeskim Ocem. Ali nije nas napustio – nije više prisutan u svetu na vidljiv i opipljiv način ali to nikako ne umanjuje njegovu stvarnost, on nas prati svojom ljubavlju i žarko želi da postajemo njegovi prijatelji i time deca Božija. Sada u spoznaju Isusa Hrista i u zajedništvo sa njim ulazimo u crkvenoj zajednici, u Crkvi u kojoj se Hrist navešta ( propovedanje, svedočenje, veronauk, kateheza); u kojoj se Hrist slavi ( liturgija ) i u kojoj se ostvaruje Isusova zapovest o bratskoj ljubavi ( život naših župa, izgradnja zajednice gde su svi jedno srce i jedna duša ). Ove spoznaje nisu samo neke teološke teorije već u njima otkrivamo sopstveni identitet – mi smo prijatelji Isusa Hrista i po njemu voljeni ljubavlju Boga Oca.