Uveče 31. decembra 2022. Sveta Stolica je objavila duhovni testament pape Benedikta XVI.

Moj duhovni testament

Kada se, u ovom kasnom času svog života, osvrnem na decenije kroz koje sam prošao, prvo vidim koliko moram da budem zahvalan. Najpre zahvaljujem samome Bogu, darodavcu svih dobrih darova, koji mi je dao život i proveo me kroz mnoge zbunjenosti; podigao me je iznova i iznova kada sam počeo da padam, blagoslivljao me je iznova i iznova svetlošću Svoga lica. Gledajući unazad, vidim i razumem da su čak i mračni i teški delovi ovog putovanja bili dobri za mene i da me je On dobro vodio kroz njega.

Zahvaljujem svojim roditeljima koji su mi dali život u teškim trenucima i uz velike žrtve dali mi prelep dom svojom ljubavlju koja sijala jarkom svetlošću kroz moje dane do danas. Pronicljiva vera mog oca naučila je nas braću i sestre da verujemo i stajala je kao vodič usred svih mojih naučnih saznanja. Iskrena pobožnost i velika ljubaznost moje majke ostaju nasleđe za koje ne mogu dovoljno da zahvalim. Moja pobožna sestra decenijama mi je služila nesebično i sa ljubavlju; moj brat mi je iznova i iznova krčio put pronicljivošću svojih rasuđivanja, svojom snažnom odlučnošću i vedrinom srca; bez tog uvek novog iskoraka i druženja ne bih uspeo da pronađem pravi put.

Zahvaljujem Bogu od srca za mnoge prijatelje, muškarce i žene, koje je uvek stavljao pored mene; za saradnike na svim stanicama mog puta; za nastavnike i učenike koje mi je dao. Sve vas poveravam Njegovoj dobroti. Takođe želim da zahvalim Gospodinu za prelepu otadžbinu u bavarskom Podalplju, gde mi je bilo dozvoljeno da iznova vidim sjaj samog Tvorca. Zahvaljujem narodu moje otadžbine što sam sa njima iznova doživeo lepotu vere. Molim se da naša zemlja ostane zemlja vere i molim vas, dragi sunarodnici: ne dozvolite da vas odvrate od vere. Na kraju, zahvaljujem Bogu za sve lepo što sam mogao da doživim na različitim stanicama mog puta, posebno u Rimu i Italiji, koji su postali moja druga domovina.

Od srca molim za oproštaj svima koje sam na bilo koji način povredio.

Ono što sam ranije rekao svojim sunarodnicima, sada kažem svima kojima je povereno moje služenje u Crkvi: stoj čvrsto u veri! Nemojte se zbuniti! Često se čini kao da nauka – s jedne strane prirodne nauke, s druge istorijska istraživanja (posebno egzegeza Svetog Pisma) – ima nepobitne uvide koji se suprotstavljaju katoličkoj veri. Bio sam svedok promena u prirodnim naukama izdaleka i mogao sam da vidim kako se očigledne izvesnosti protiv vere raspadaju da bi se otkrile ne kao nauka, već kao mudra tumačenja koja samo naizgled pripadaju nauci – baš kao što vera, naravno, u dijalogu sa prirodnim naukama, naučila bolje da razume granicu dometa svojih izraza, a time i svoju suštinu.

Šezdeset godina idem putem teologije, posebno biblijskih nauka, i sa smenom generacija video sam kolaps teza koje su se činile nepokolebljivima, a ispostavile su se kao puke hipoteze: liberalna generacija (Harnack, Julicher i dr. ), egzistencijalističke generacije (Bultman i dr.), generacije marksista. Video sam i nastavljam da vidim kako je razum vere izašao iz spleta hipoteza i ponovo se pojavio. Isus Hrist je zaista put, istina i život – a Crkva je, u svim svojim nedostacima, zaista Njegovo telo.

Na kraju, ponizno molim: molite se za mene da me Gospodin, uprkos svim mojim gresima i nedostacima, primi u večne dvore. Svima koji su mi povereni, iz dana u dan moja molitva ide iz srca.

Papa Benedikt XVI

Izvor: Vjera i djela