Nije pitanje da li je sporna freska odmah okrečena u bijelo, već, pošto je autor freske dao opširni intervju, osjećam da se događa upravo ono što sam osobno jako želio. Sve sam pozvao na dijalog i mislim da je on upravo započeo.

Na molbu redakcije religijskog programa Hrvatske Radio Televizije, mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit, za emisiju Mir i dobro, koja je prikazana u poslijepodnevnim satima na prvom programu HRT-a u nedjelju, 23. januara 2022. godine, dao je odgovore na nekoliko pitanja uredništva emisije, a koja su bila povezana s nedavnim događajem oslikavanja fresaka u pravoslavnoj crkvi u banatskom mjestu Bela Crkva, u Republici Srbiji, gdje je na jednoj od fresaka prikazan lik kardinala koji je smješten u pakao, a koji likom sliči na blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Valja podsjetiti kako je nakon reakcije i istupa nadbiskupa Hočevara u javnosti povodom oslikavanja spomenute freske, prema riječima mons. Ladislava Nemeta, zrenjaninskog biskupa i predsjednika Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, a Bela Crkva nalazi se na teritoriju Zrenjaninske biskupije, ista freska prebojana bijelom bojom. Samo dio izjave prenesen je u emisiji Mir i dobro, a mi donosimo odgovore na sva postavljena pitanja od strane uredništva emisije.

„Jedni druge obogatimo, da dođemo do zajedničkih spoznaja, do zajedničkih odluka“

„Ne bih znao sve ono što se ovih dana konkretno događalo jer sam bio na putu u Dubrovniku na ređenje novoga dubrovačkog biskupa, a danas sam već u katedrali u Beogradu slavio Nedjelju Božje Riječi i to je za mene primarno“, istaknuo je nadbiskup Hočevar upitan je li upućen u sva događanja ovih dana rekavši kako je njegov osobno osjećaj, ostajući na razini principa, da se ipak događa i nešto lijepo. „To nije pitanje da li je sporna freska odmah okrečena u bijelo, već, pošto je autor freske dao opširni intervju, osjećam da se događa upravo ono što sam osobno jako želio. Sve sam pozvao na dijalog i mislim da je on upravo započeo“. Govoreći o nastalim poteškoćama, nadbiskup Hočevar je dodao kako čin prebojavanja freske bijelom bojom sam po sebi doprinosi dijalogu, ali i da isti čin nije čin s kojim sve treba završiti. „Pozvao sam na dijalog, proces, a ne samo na jedan kratak čin i da se sve zaboravi. Za mene je, a govorim to u Duhu, važnije da mi koji živimo na granici istoga i zapada stvarno započnemo redoviti dijalog i da se ne uplašimo tolikih poteškoća i problema iz prošlosti već da imamo snagu da u duhu dijaloga međusobno jedni druge obogatimo, da dođemo do zajedničkih spoznaja, do zajedničkih odluka“, naglasio je nadbiskup istaknuvši kako je upravo to doprinos i Europi i kršćanstvu te da je ovaj događaj prilika i mogućnost za razgovor i susret te kako vidi da je moguće u budućnost ići s nadom. „Sa moje strane učinit ću ono što sam rekao nekome koji je rekao da je dosta i da je sve učinjeno…a rekao sam da je jedno okrečiti zidove, a drugo je obogaćivati naša srca i stvarati nove odnose. Ovaj nastali problem prilika je da otvorimo nove stranice budućnosti, novu suradnju, novi dijalog i ovaj dio Europe koji je uvijek bio negdje na periferiji treba dati znak upravo sada da je moguće razgovarati i da zajedničkim traženjem možemo ići u susret kao oni koji svjedoče za snagu dijaloga“.

Objašnjavajući izjavu koju je dao za emisiju Hrvatskoga radija pod nazivom Religijski forum, a u kojoj je istaknuo da se želi susresti i sa lokalnim pravoslavnim svećenikom, i sa lokalnim katoličkim župnikom, i sa lokalnim pravoslavnim episkopom, i sa lokalnim katoličkim biskupom, ali i s vrhom Srpske Pravoslavne Crkve, nadbiskup je naglasio kako i dalje ostaje pri odluci i želji da se sa svima osobno susretne te da je, budući da je feskopisac dao svoje viđenje stvari, uvjeren kako je moguće graditi dijalog. „Za mene je ovaj događaj upravo kao onaj usklik koji pjevamo na Veliku subotu: `O sretne li krivnje koja nam je dala tolikoga Spasitelja`. Tako i ovaj problem koji smo zajedno otkrili daje nam mogućnost da idemo u susret novim snagama milosti i zajedništva“.

„Ako gledamo samo prošlost, onda smo ljudi prošlosti, a mi smo ljudi budućnosti“

„Uvijek pozitivno tumačim i ono što je za nas problematično. Mi ipak živimo u povijesti koja je i plod naših grijeha kao i istočnoga grijeha. Zato ćemo uvijek nailaziti na poteškoće, a ovo je bila poteškoća“, dodao je govoreći kako osobno ne voli da se stvari rješavaju na brzu ruku već da se, u evanđeoskom duhu,  oduševljava činjenicom da se može dalje krenuti samo novim procesima. „I ne smijemo uvijek gledati u prošlost jer nam Bog daje veće šanse mogućnosti za budućnost. Ako gledamo samo prošlost, onda smo ljudi prošlosti, a mi smo ljudi budućnosti. Zato je u svakom takvom ili sličnom problemu koji je nastao potrebno otkriti kao priliku ozdravljenja odnosa. U svakoj obitelju dolazi do konflikta, ali konflikt je uvijek prilika da problem dublje i svestranije sagledamo“, istaknuo je nadbiskup Hočevar zahvalivši na milosti što mu Gospodin pruža očite znakove da je tim putem moguće ići dalje. „Po prirodi sam čovjek koji ne voli nikakva nametanja drugome. Lijepo je da su mi, ne samo biskupi, nego i toliki drugi pristupili i zahvalili na mojoj reakciji, a neki su čak i previše čestitali. No, za mene to nije važno već se samo pitam vršim li ono što Božji Duh od mene očekujem? I zato govorim samo ono što me Božji Duh potiče: da radimo u tom pravcu“.

„Svoja srca i svoje odnose gradimo u duhu Božje milosti i zajedništva“

Upitan od strane novinara o tome što drugi kažu o njegovoj reakciji, a posebno nuncij, nadbiskup je potvrdio kako je razgovarao s nuncijem u Beogradu koji je također bio i u kontaktu s mons. Nemetom. Priznao je kao sam ne prati sve članke i priče te sva događanja jer, kako je rekao, „nisam novinar koji bilježi vanjske činjenice, već sam pastir koji ukazuje na djelo Božje providnosti, Božje milosti. Zato je za mene ovo prilika da idemo u susret novim mogućnostima“. O navedenom problemu nadbiskup je razgovarao i s drugima pa tako i s nuncijem u Republici Hrvatskoj koji ga je, kako je potvrdio, izričito pitao kako osobno gleda na ovu nastalu situaciju. „Rekoh i njemu što sam rekao i svima: za mene je važno da ne obojimo samo neke zidove već da svoja srca i svoje odnose gradimo u duhu Božje milosti i zajedništva“.

„Ako ne radimo iz vjere, zašto smo onda u Crkvi. Crkva nije tu da proklinje, već da sve grešno ozdravlja i pokazuje mogućnost proročke preobrazbe cijeloga života. I u tome je naša snaga i mislim da nas cijeli svijet upravo poziva na proročku dimenziju, a ne na proklinjanje ili na ukazivanje tame i grijeha. Toga je previše i jedino sa svjetlošću i ljubavlju tamu možemo nadvladati“, zaključio je nadbiskup Hočevar osvrnuvši se na brzu reakciju prebojavanja freske s likom blaženog kardinala Alojzija Stepinca kojega je freskopisac na zidu pravoslavne crkve smjestio u pakao.

Izvor: Kmc/MS