Prvo čitanje:
Sir 47, 2-11
Pjevao je David svim srcem Gospodinu, i ljubio Tvorca svoga.
Čitanje Knjige Sirahove
Kao što se pretilina odlučuje od pričesnice,tako i David od sinova Izraelovih.Igraše se s lavovima kao s jarićimai s medvjedima kao s janjcima;zar nije još kao dječak ubio divai skinuo sramotu s naroda,kad je iz praćke bacio kameni slomio oholost Golijata?Prizva Boga Svevišnjega,koji mu je dao snagu desnici,da obori junaka vješta bojevimai podigne jakost narodu svome.Zato mu je dana slava od deset tisuća,i slavljahu ga dok blagoslivljaše Gospoda,i ponudiše mu krunu slavnu,jer on svuda porazi neprijatelje,i uništi protivnike Filistejcei slomi silu njihovu do današnjega dana.U svakom svom djelu slavio jeSvetog Svevišnjeg, riječima hvale;pjevao je svim srcem svojim,i ljubio Tvorca svoga.Pred žrtvenik je postavio glazbalada zvucima njihovim zasladi pjesmu.Blagdanima je sjajnost dodaoi savršeno uresio svetkovine,proslavljao sveto ime Gospodnje,i Svetište je odzvanjalo već od zore.Zato mu Gospod grijehe oprostii podiže dovijeka silu njegovu,i dade mu Savez kraljevski,slavni prijestol u Izraelu.Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 18,31.47.50-51
Pripjev:
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Savršeni su puti Gospodnji,
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima
koji se k njemu utječu.
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenej moje!
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima
i psalam pjevati tvome Imenu.
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao,
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Evanđelje:
Mk 6, 14-29
Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dočuo za Isusa i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Riječ Gospodnja.