Za prvo čitanje na osmu nedjelju kroz godinu uzeta je mudrost iz Knjige Sirahove koja opisuje kakvu moć djelovanja ima ljudska riječ. Saznajemo, da vrijednost čovjeka određuje njegov govor, ali i to da vrijednost čovjeka prosuđuje se prema njegovim riječima. Ta mudrost je i danas jako aktualna, jer nažalost, previše je ne samo praznih riječi, već i lažnih riječi ne samo oko nas, već i u nama.

            U drugom čitanju sveti Pavao potiče svoje vjernike iz Korinta, a s njima zajedno i nas, da budemo postojani i ustrajni, i činimo sve što možemo za Gospodinovu stvar, jer znamo da naši napori učinjeni za Gospodina nisu uzaludni. Napor za Gospodinovu stvar jednaka je ljubavi prema bližnjem, kako to znamo iz Isusovog učenja: sve ono, što iz ljubavi činimo drugima, njemu smo učinili.

U evanđelju Isus upozorava svoje učenike da ne sude drugima. Ovo evanđelje možemo tumačiti na mnogo načina. Sigurno će biti onih, i to s pravom, koji će držati da ovo evanđelje osuđuje umišljene, uobražene ljude, koji vjeruju da sve znaju bolje od drugih. I nas smetaju takvi nadmeni ljudi.

Radosna i oslobađajuća vijest ovog evanđelja najavljuje se u završnoj rečenici: „Dobar čovjek, iz dobre riznice svog srca, iznosi dobro.“ To znači da je moguće biti dobar. Uvjet tomu je međutim, da prihvatimo i tu mogućnost, da smo u stanju učiniti zlo. Danas je previše onih koji zlo uvijek traže u drugome, a sebe međutim stalno proglašavaju žrtvom.

Već za par dana počinje Korizma. Odrecimo se ovoga puta goniča robova u svome životu! Svatko neka promisli čega se može odreći i čemu može darovati više slobode, kako bismo s njime mogli kazati : “Gdje je, smrti, žalac tvoj, gdje je, smrti, pobjeda tvoja? A hvala Bogu koji nam je darovao slobodu!”