Slušao sam svoga župnika kako govori o patnji duša u čistilištu. Govorio je o ljudima koji su imali sposobnost razgovarati s patećim dušama u čistilištu. Rekao je da te duše jako pate jer nitko ne moli za njih. Zapitao sam se što li je s nevjernicima koji su cijeli život griješili i nemaju nikoga tko bi za njih molio…
Čitatelj
Poštovani!
U jednoj knjizi g. Dinka Bradvice o mukama u čistilištu ovako stoji napisano: Treba znati da su boli koje osjećaju duše u čistilištu slične bolima koje može prouzročiti vatra na zemlji! U katekizmu Katolička Crkva poučava svoje vjernike o čistilištu pa kaže: »Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost!« (KK br. 1030). Dakle, ovdje se govori o onome što pročišćuje i što je nužno da se dogodi kao proces u postizanju svetosti, jer samo sveto stanje može pružiti vječnu radost! Bez svetosti nema raja. Druga činjenica koja je ovdje važna jest: čišćenje nije kazna za osuđene, jer Bog ne sudi nego po pravdi vodi čovjekov život od samog stvaranja, pa preko vremenitog življenja do spasenja (vječnog života) ili propasti (pakla)! Majka crkva govori o tzv. čistilišnoj vatri, pozivajući se na neka mjesta iz Svetog pisma kao što su Mt 12, 31; 2 Mak 12, 46 i druga. Crkva je od prvih vremena častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, posebno misnu žrtvu (euharistiju), da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga!
Dinko Bradvica dalje spominje u svojoj knjizi: »Sveti Toma Akvinski o čistilištu govori: ’Oganj u čistilištu je isti kao u paklu.’ Sveta Katarina Đenovska objašnjava: ’Muka u čistilištu je tako velika kao muka u paklu… U čistilištu su svećenici strože kažnjeni!’ Sestra Franciska iz Pamplona kaže da je neki svećenik morao ostati u čistilištu četrdeset godina, jer je njegovom nemarnošću jedna osoba umrla bez sakramenta. Dakako, ovdje se radi o osobnom viđenju i stajalištu, ali sigurno je i to da se događaji balansiraju s onom čuvenom Isusovom: ’Onome kome je više dano, od njega će se više i tražiti!’«
Na kraju mogu sažeti ovako: Crkva od nas još živućih vjernika traži da se u ovome vremenu molimo za vjerne mrtve, posebice pak za duše u čistilištu, jer im to može pomoći da svoje muke – čišćenje – podnesu što bolje i da se što prije očiste! To se temelji i na onom da grijeh ima socijalnu dimeziju, a time i sama pravednost (molitva)!
U pitanju koje je postavio čitatelj ima prilično konfuzije, kao što je ono »nevjernici koji su čitav život griješili«! Ja bih se više osvrnuo na to da uz vjernike koji su čitav život griješili ima i tzv. nevjernika koji nisu čitav život griješili! Katolička Crkva ne zastupa više onaj stav Extra ecclesiam nulla salus (Izvan crkve nema spasa!) nego navješćuje milost i ljubav Božju za sve ljude! To konkretno znači da mi vjernici imamo jednu dodatnu zadaću, a to je da molimo i za tzv. nevjernike! Svećenici to izričito čine na Veliki petak u Molitvi vjernih!
fra Niko Josić