Tradicionalni godišnji susret mladih Subotičke biskupije održan je u subotu 13. maja u župi Sv. Pavla u Baču. Na susretu, čiji su domaćini bili župnik i dekan, pre. Marinko Stantić i bački župljani, učestvovalo je oko 120 mladih iz različitih župa biskupije.

Opšta tema ovogodišnjeg susreta bila je „Bog govori mojim jezikom“. Predavanje na tu temu održao je vlč. Nebojša Stipić, vikar novosadske župe Imena Marijina. Nakon toga, mladi su radili u grupama i prigodnim skečevima prezentovali rezultate grupnog rada.

Vlč. Stipić je predvodio misu u zajedništvu sa još pet sveštenika, dok je jedan bio na raspolaganju za sakrament pomirenja. Obraćajući se učesnicima sastanka na temu jevanđeljskog odlomka (Iv 15, 18-21), Stipić se osvrnuo na izazove hrišćanskog svedočenja u sredini u kojoj se mladi nalaze. „Ne bojte se odbačenosti“, hrabrio je Stipić mlade. „Danas biti normalan znači često biti odbačen. U sredini u kojoj svako radi šta hoće i misli da je to ispravno, šta će u takvoj sredini raditi jedan čovek ili zajednica normalnih i zdravih ljudi? Da li ste svesni da svojom verom iskušavate savest drugih? Da li im ‘čačkaš’ po duši, ne dajući im mira jer ih ohrabruješ da se preispitaju šta rade, ili im u potpunosti pokazuješ da to što rade nije u redu? Kako možeš biti prihvaćeni u društvu alkoholičara, ako umesto alkohola piješ sok ili vodu? Kako ih uopšte možeš preplašiti i upozoriti, ako ćeš i ti sam, u ime dijaloga i pokušaja da im se približiš, držati čašicu u ruci? Nemoj se družiti sa nekim da bi mu se svideo u onome što se njemu sviđa – budi prijatelji sa nekim jer ćeš za njega biti novo otkriće, nešto što ranije nije imao. Naići ćeš na velike otpore. Svaka prava promena nailazi na veliki otpor, počevši od toga u našim srcima, pa do društvenih, političkih i crkvenih promena“, dodao je vlč. Stipić.

Pozivajući se na Marijin primer, propovednik je na kraju propovedi poručio mladima da „nije važno da li umeju lepo da govore, da li imaju puno ili malo kose, široka ramena ili dobro uravnoteženo telo“. „Važno je imati čisto srce, važno je imati dušu koja razume šta je važno, jer će ta duša svaku vašu fizičku manu pretvoriti u ljudsku lepotu koju ovaj svet toliko traži, nažalost na pogrešnim mestima. Ako ste do sada lutali, vreme je da stanete, protrljate oči i vidite da su pred vama dva puta, Božji i đavolji. Teži put je Božji! To je put stradanja i učenja, put padova i ustajanja, put izazova i strpljenja, ali put istinske radosti, istinske sreće i smisla.“ Navodeći svoje lično iskustvo, sveštenik Stipić je zaključio: „I sam se često zapitam  da li mi je trebalo sve ovo, sva ova neizvesnost, odustajanje od fakultetske karijere, odricanje od sopstvene porodice, žrtvovanje ljudi koje volim, žrtvovanje porodice tako što nisam sa njima na dnevnoj bazi, žrtvovanje vremena sa svojim pravim prijateljima, sa ljudima koji vam često ne misle dobro, koji vam rade o glavi, koji vas spletkare, za koje niste pogodni – da li sve ovo ima smisla? I tako, dok moje grešne ruke drže Spasitelja pod prilikama hleba i vina, dobijam odgovor: Veruj i vide ćeš!“

Svetu misu su muzički animirali članovi Oratorija Selenča, na čelu sa s. Kristinom Ralbovski.

Nakon mise, mladi su posetili i čuvenu Bačku tvrđavu.

Izvor: IKA