Danas proslavljamo obraćenje svetog apostola Pavla. Događaj ispred Damaska se na neki način provlači kroz čitavu istoriju jer svaki čovek doživljava svoj Damask – obraćenje i put ka Bogu. Nekadašnjeg Savla, poznavaoca pisma i revnitelja jevrejskog zakona, Hristos je oborio pred Damaskom ne samo na pod, već i sa svog pogleda na svet i težnji. Od tog posmatrača, na čije noge su Jevreji položili haljine kada su kamenovali Stjepana Prvomučenika, on ga je preobrazio u zauzetog radnika Kraljevstva nebeskog. Hristos je Savla toliko preobrazio u Pavla da je nazvan Apostolom naroda, a neki mu čak pripisuju i osnivanje Crkve tokom dugih i mukotrpnih, ali nadasve blagoslovljenih misijskim putovanja kojima je želeo da stigne do kraja sveta. Toliko je bio Pavlov napor da objavi reč Hristovu da je sve smatrao „gorim“ – samo da bi zadobio Hrista. Ništa mu nisu mogle ni zmije, ni razbesnelo more, ni oni koji su hteli da ga proglase bogom. On je našao način da svakog pridobije za Hrista. U štovanju nepoznatih bogova u Atini prepoznaje čovekovu stalnu želju i čežnju za Bogom, Jedinim i Jedincatim. Pavlovo obraćenje je velika garancija da niko nije toliko daleko od Boga da ne može postati Njegov prijatelj. Od zakletog neprijatelja hrišćana kao Hristovih sledbenika, postao je vatreni hristonosac koji nije dao da ga zasene ni oni koji su sa Hristom prolazili kroz Palestinu, bili svedoci njegove Tajne večere, muke i vaskrsenja, i ukazanja posle toga. Pavle je bio Nedonošče, kako je sebe nazivao, ali toliko ojačan Hristom i ljubavlju prema Njemu da mu nije bilo problem da da glavu za tog Učitelja i Njegovo učenje.