Danas proslavljamo Svetog Bonifacija, biskupa i apostola Nemačke. Bonifacije je rođen oko 675. godine kao Vinifrid u engleskoj provinciji Devon. Protiv očeve želje, kao mladić odlučio se za redovnički život. Pridružio se benediktincima u blizini grada Vinčestera, gde je predavao u opatijskoj školi i gde je sa trideset godina zaređen za svećenika. Posle opatove smrti, i sam je trebalo da postane opat, ali se odlučio za misionarski rad u Friziji, gde je otišao 716. godine. U Utrehtu je proveo godinu dana sa Vilibordom, apostolom Frizije i propovedao po okolini, zatim se vratio u Englesku, ali je već sledeće godine otišao u Rim. Tamo ga je papa Grgur II preimenovao u Bonifacija i postavio za biskupa misionara za Germaniju. Otišao je u svoje misionarsko područje i među prvim stvarima koje je uradio bilo je da poseče čuveni Donarov hrast kod Friclara, koji su Nemci obožavali kao sveto drvo. U svom radu imao je podršku Karolinga. Bonifacije je potom ponovo otišao u Rim 732. godine, gde ga je papa Grgur imenovao za nadbiskupa za celu teritoriju današnje Nemačke. Vrativši se u Nemačku, posvetio se misionarstvu i reformi Crkve. Po treći put se vratio u Rim, gde je postavljen za papskog legata za Nemačku. U Nemačkoj je Bonifacije organizovao i podigao biskupije, odabravši grad Majnc za svoje metropolitansko sedište. Učestvovao je i u osnivanju samostana u Fuldi. On je 743. godine sazvao sabor za celu crkvu u Nemačkoj na kome su ispravljene mnoge nepravilnosti i zloupotrebe. Želja da pokrsti Frizijce nije ga napuštala, pa se 754. godine sa pratnjom uputio u Friziju. Tamo ga je ubila grupa naoružanih razbojnika. Bonifacijevi posmrtni ostaci prvo su preneti u Utreht, a zatim u Majnc. Odatle su prebačeni u samostan u Fuldi, gde i danas počivaju ispod glavnog oltara tamošnje katedrale. Njegov grob je ubrzo postao mesto hodočašća. Zanimljivo je da se biskupi Nemačke biskupske konferencije i danas sastaju u Fuldi, kao mestu gde počivaju posmrtni ostaci apostola Nemačke, svetog Bonifacija.