Sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac i zaštitnik hrvatskog naroda. Franjevac, misionar i mučenik rođen je u plemićkoj porodici Tavelića u Šibeniku oko 1340. godine. Za sveštenika je zaređen oko 1365. godine. godine i sav srećan uzviknuo: „Isuse, sad sam samo tvoj“! Molio se i zahvaljivao satima i satima Svevišnjemu, koji mu je dao tu milost, da od sada samo za Njega živi. Punih 12 godina prošao je Bosnom propovedajući i svedočeći Jevanđelje svojim uzornim životom. U jesen 1383. godine, fra Nikola je napustio Bosnu i sa tri subrata otišao u Jerusalim. Tamo je učio arapski jezik, obilazio sveta mesta i pripremao se za misionarski rad.
Tokom muslimanskog praznika Kurban Bajrama išli su u čuvenu Omarovu džamiju i tamo propovedali o lepoti Jevanđelja i spasenju u Hristu. Vodili su ih zanos i žar. To je kadiju, njegove odbornici i prisutne muslimane razbesnelo i on je zahtevao da povuku ono što su rekli. A fra Nikola i njegova subraća su odgovorili: „Nećemo se odreći Hrista, ali smo spremni da umremo za Njega“! Na to ih je kadija osudio na smrt. U isto vreme, razjarena rulja ih je posekla mačevima, bacila na lomaču i njihov pepeo razbacala da do njih hrišćani ne bi stigli.
Očevidac je napisao izveštaj o njihovom mučeništvu, koji se čuva u vatikanskoj biblioteci i u samostanskoj biblioteci u Šibeniku. Samo nekoliko godina nakon njihove smrti, franjevački “Šibenski brevijar” pominje Nikolu Tavelića i njegovu subraću kao svete mučenike. Krajem 19. veka šibenski biskup Antun Josip Fosko pokrenuo je postupak za beatifikaciju Nikole Tavelića.
Sveta Stolica je ubrzo odobrila njegovo štovanje Šibenskoj biskupiji, zatim franjevačkom redu i Svetoj zemlji. A u svim hrvatskim biskupijama, štovanje Sv. Nikole dozvoljeno je od 1937. godine, a u u njegovu čast u Jerusalimu je podignut oltar. Papa Pavao VI. svečano je kanonizirao Nikolu i njegove drugove 21. juna 1970. godine u Vatikanu. Kao mošti sv. Nikole Tavilića u njegovom svetilištu u Šibeniku kod samostana franjevaca konventualaca sv. Frane čuvaju se njegove sandale.