Danas je praznik Svetih Petra i Pavla, apostolskih prvaka. Retko su se sreli u životu, ali ih je zauvek spojilo mučeništvo. Petra je Isusu Hristu doveo njegov rođeni brat Andrej, objavljujući mu da su pronašli Mesiju, onoga koga je ceo judaizam čekao. Bio je impulsivan, brz, ali dobrodušan i velikodušan. Kao prvak među 12 apostola, Isus ga je nazvao Kefa (Stena) zbog njegove žarke vere: „Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. Tebi ću dati ključeve i štogod svežeš na Zemlji, bit će svezano i na nebu.“ Kada je Isus uhapšen u Getsimanskom vrtu, Petar je zgrabio svoj mač i odsekao uvo Malki, sluzi velikog sveštenika. Tada mu je Isus rekao: „Spremi mač u korice, jer tko se mača hvata, od mača će i poginuti.“ Kad su Isusu sudili pred Velikim većem, Petar se noću u dvorištu grejao kod vatre. Na pitanje da li je jedan od Isusovih učenika, Petar je tri puta odgovorio da nije, a kada je čuo pev jutarnjeg petla, setio se kako je obećao Isusu da će ga pratiti u smrt ako treba, a sada je tri puta negirao da ga poznaje. Pokajao se i briznuo u plač. Nakon vaskrsenja, Isus je dao Petru ovlašćenje da upravlja Crkvom: „Pasi jaganjce moje…!“ Petar je kasnije propovedao u Judeji i Samariji i osnivao hrišćanske zajednice. Po predanju, bio je biskup u Judeji. Kralj Irod Agripa je počeo je da progoni mladu Crkvu i bacio Petra u tamnicu sa namerom da ga pogubi posle Pashe, ali ga je Bog čudesno izbavio iz ropstva i tamnice. Autor je dve novozavetne poslanice.

Sveti apostol Pavle rođen je u Tarsu (Kilikija, danas na jugu centralne Turske), između 5. i 10. godine. Potiče iz maloazijske jevrejske porodice sa pravom rimskog građanina. Kao pripadnik farisejske sledbe, progonio je prve hrišćane. Na Isusovo objavljenje, Pavle je pao sa konja na putu za Damask gde je nameravao da dovede hrišćane kao bogohulnike, one koji su otpali od judaizma. Pavle je tada oslepeo, a kada mu je mrena pala iz očiju, video je i u pravom svetlu naučio učenje koje su ispovedali hrišćani. Krstio ga je Ananija, a Pavle je, kao veliki intelektualac ​​svog vremena, proveo tri godine u arapskoj pustinji proučavajući moć koja ga je zbacila i od Savla stvorila Pavla. Posle toga je otišao u Jerusalim da se predstavi učenicima, koji su svi bili pomalo skeptični prema njemu. Mladi Varnava ga je prihvatio i ulio poverenje u preobraćenika u zajednici. Dok je Pavle propovedao neznabošcima, Petar je poslat među Jevreje. Pavlova apostolska putovanja opisana su u Delima apostolskim i delimično u njegovim poslanicama. Isus je oba ova velikana Crkve učinio svojim ribarima, ribarima ljudskih duša. Isusovom odredbom Petar je od Simona postao Petar – Stena na kojoj je osnovao Crkvu, koju neće osvojiti ni vrata pakla.

I Petar i Pavle su mučenici za Hrista. Svoje propovedanje su zapečatili krvlju u Rimu, za vreme Neronova progona. Petar je bio razapet naopačke, molio se da ne bude razapet kao njegov Učitelj, jer nije dostojan da umre takvom smrću. Pavle, čija je reč bila oštra kao mač i neumoljiva u razotkrivanju zla, poginuo je od mača, položivši život za Hrista. Oba svetitelja su stradala u Rimu, Petar u Vatikanu, a Pavle na Ostijskom putu. Danas se iznad njihovih grobova uzdižu veličanstvene bazilike koje hodočasnici rado posećuju.

Molitva svetom Petru i Pavlu

Bože, Sin tvoj je blaženom Petru dao ključeve carstva nebeskog, i preko svetog Pavla svoju Radosnu vest proneo po svetu, molim te zaštiti narod svoj koji se uzda u zastupništvo tvojih apostola svetih Petra i Pavla. Sačuvaj ga, ojačaj verom, uteši nadom, obasuj ga ljubavlju i večnom zaštitom. Po Hristu Gospodu našem.

Amen.

Srećan imendan slavljenicima!