„Pustinjak iz petog veka, pripada istočnim svecima. Osnovao je čuveni samostan blizu grada Jerusalima.’
Ovi stihovi najavljuju svetog Sabu, koji je sa sv. Pahomijem i sv. Bazilijem, bio najveći promoter redovništva i monaštva na Istoku. Rođen je 439. godine u Mutalasci, u blizini Kesarije Kapadokijske (Mala Azija, danas centralna Anadolija u Turskoj). Njegov otac je bio rimski oficir. Kada je njegov otac prebačen u Egipat, ostavio je petogodišnjeg sina na čuvanje bratu svoje supruge, dečakovom ujaku. Ali ujna nije trpela dečaka, pa je pobegao kod strica, očevog brata. To je izazvalo svađu među porodicama, pa se Saba sa 8 godina sklonio u bizantijski samostan. Sa 18 godina došao je u Jerusalim na hodočašće u Svetu zemlju. U Aleksandriji je sreo oca, koji je pokušao da ga odvrati od redovničkog života, ali bezuspešno. Sa 20 godina postao je duhovni učenik svetog Eutimija Velikog, a potom i svetog Teoktista. Od svoje 30. godine živeo je kao pustinjak u pećini, posvetio se molitvi i izdržavao se praveći korpe od vrbe za samostan u blizini.

Posle Eutimijeve smrti, preuzeo je vođstvo nad više od 1.000 redovnika i pustinjaka, i osnovao samostane u obližnjim brdima, među njima i čuveni Mar Saba 483. godine, u gudurama Cedrona, jugoistočno od Jerusalima, poznatih na istoku kao „Velika lavra“. Kao opat tog samostana borio se protiv tadašnjih verskih zabluda. Pripisuju mu i liturgijski poredak za celu crkvenu godinu, takozvani „Jerusalimski tipikon“, kao i redovničko pravilo koje nosi njegovo ime. Na glasu kao čudotvorac, po predanju je lečio bolesne, prizivao kišu u vreme suše i stvarao izvor sveže vode u svom manastiru.

Upokojio se u Jerusalimu na današnji dan, 532. godine, u poodmakloj dobi od 93 godine. Istočne i Zapadne Crkve ga štuju kao sveca. U njegovu čast izgrađena je bazilika u Rimu u 9. veku. Njegove mošti su dugo bile u Veneciji. Papa Pavao VI. u znak hrišćanske ljubavi i zbližavanja istočne i zapadne crkve dozvolio je da se mošti prenesu u samostan sv. Sabe blizu Jerusalima. Uz sv. Andriju,  današnji sveta  je znak zbližavanja dve odvojene Crkve.